Pantić i ostali: Masa pobijenog naroda
godine u Zaklopači, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je izjavio kako je, bježeći iz sela, “našao na zemlji masu pobijenog naroda”, a nakon toga je našao i ubijene roditelje.
Hakija Berbić, svjedok Tužilaštva, pred Državnim sudom je ispričao kako je 16. maja 1992. godine sjedio iza kuće i kako nije vidio ništa, te da ga je kćerka upozorila da bježi jer su tri naoružana čovjeka išla ka kući.
“Bilo ih je trojica i pucali su za mnom. Bježeći sam naišao na brata i Hasu Podžića. Haso mi je rekao da se predam, a ja sam prepoznao policajca koji je pucao za mnom. On mi je oduzeo pištolj tri dana prije”, naveo je svjedok, pojasnivši kako su tada od njega oduzeli pištolj, a od brata i oca pušku.
Kako je svjedok ispričao, nakon što su zapucali na njega, uspio se sakriti, poslije čega je otišao ka očevoj kući.
“Otišao sam sa one strane Jadra. Kad sam došao do Kaldrme, tu sam našao masu naroda na zemlji, pobijeni… Nakon toga sam otišao očevoj kući, u podrumu su bili ubijeni on i majka. Otac je upucan u glavu, lobanja mu je u kapi stajala, dok su majci pucali u prsa”, izjavio je svjedok i dodao kako je majku pokrio dekom, te pobjegao dalje u Birač.
”Mi smo otišli u Birač i svaki dan silazili u selo. Treći-četvrti dan nakon ovog događaja, kad smo se skupili, na traktor su kupili mrtve, a bager je počeo kopati mjesta gdje su se sahranili”, kazao je svjedok i dodao kako su ”mrtva tijela tu ostala, ali ne znam dokle”.
“Kada su ih kasnije tražili, nisu bila tu. Odnesena su ka Zalukoviku, uzvodno, a na mjestu gdje su sahranjeni, napravljena je brenta”, rekao je svjedok.
Tokom ispitivanja Odbrane, optuženi Nikola Lošić je pitao svjedoka da li ga je zvao nakon rata da mu “uzore 12 duluma zemlje ispod kuće”, na šta je svjedok odgovorio kako nije te da se ne sjeća ni da mu je platio bilo šta.
“Nek’ ti je na čast. Neka ti bude kako si na sudu pričao”, kazao je optuženi svjedoku nakon što mu je on rekao kako mu tokom rata nije pomagao.
Nikoli Lošiću, Radomiru Pantiću, Branku Joloviću, Milomiru Miloševiću, Nenadu Vukotiću se sudi za učešće u ubistvima najmanje 57 bošnjačkih civila u Zaklopači počinjenim 16. maja 1992. godine. Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).
U nastavku suđenja pročitane su izjave umrlih svjedoka Ahmeda Dugalića i Đulse Hreljić.
Ahmed Dugalić je 2012. tokom ispitivanja u Tužilaštvu BiH rekao da postoji njegova izjava data 1993. godine Komisiji za prikupljanje činjenica o ratnim zločinima u Tuzli, te da se ona može priložiti.
Odbrana je uložila prigovor na ovu izjavu, što je Sudsko vijeće prihvatilo, a Mira Smajlović, predsjedavajuća Vijeća, kazala je kako se “svjedok trebao ispitati, i to je to”.
Nakon toga je pročitana izjava Đulse Hreljić u kojoj se navodi da je ona, “kada je selo napadnuto, bila u kući sina Muradifa”.
“Preko njive je bila škola, i pucnjava je bila iz pravca škole. Vidjela sam desetak naoružanih ljudi na cesti, imali su žućkaste uniforme. Dvojica su došla u kuću. Pitali su Muradifa šta čeka, psovali mu ‘tursku majku’ i tražili da digne ruke, te tako da se preda. Ja sam išla za njima. Oba su pucala u Muradifa, tako da je tijelo otišlo u zrak”, navodi se u pročitanoj izjavi svjedokinje.
Odbrana Nenada Lošića je nakon čitanja izjave rekla kako bi svjedokinju pitala da li bi prepoznala Nenada da je ubio njenog sina, te budući da to nije spomenuto u izjavi, da li je onda saslušanom svjedoku Hakiji Berbiću pričala o tome.
Nastavak suđenja zakazan je za 30. septembar.
