Purić i ostali: Priče o Rokiju i rođacima Omanovićima

Ismet Omanović je kazao da je učestvovao u akciji Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) na hrvatska sela kod Viteza i da je vidio kako iz jedne kuće izlaze vojnici, ali tada nije znao čiji su.

Na pitanje tužioca Ivana Matešića da li je kasnije saznao čiji su vojnici bili, svjedok je rekao da je poslije kraj puta vidio “mrtvace”. Kazao je da su bile razne priče. Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi naveo: “Čuo sam nakon dan-dva da je bilo desetak iz Šafradina i da su ih pobili kod ili iza kuće Almira Sarajlića. Čuo sam da su ih pobili Roki i moji amidžići Šaćir i Sadik Omanović.”

Omanović je rekao da se svašta pričalo i na kraju potvrdio ove navode.

Almiru Sarajliću zvanom Roki, te Sadiku i Šaćiru Omanoviću sudi se sa Ibrahimom Purićem, Ibrahimom Tarahijom, Nijazom Sivrom, Rušitom Nurkovićem i Kasimom Kavazovićem za ubistva najmanje 12 vojnika HVO-a, koji su se predali, kao i dvije žene hrvatske nacionalnosti prilikom napada na Križančevo Selo, Šafradin i Dubravice kod Viteza 22. decembra 1993. godine.

Prema optužnici, Purić je bio komandant 325. brdske brigade ABiH, Tarahija komandant Trećeg bataljona ove jedinice, Sivro i Nurković pomoćnici komandanta, a ostala četvorica pripadnici ove brigade.

Na pitanja Sarajlićeve Odbrane, svjedok Omanović je kazao da zna da se otac optuženog Sarajlića zove Džemo, ali nije mogao precizirati kod čije su kuće pobijeni civili i pripadnici HVO-a. Rekao je da imaju dvije kuće i da mu je “to isto”. U jednom trenutku je pitao ko je Almir, te napomenuo da ga poznaje kao Rokija, a da je ime zaboravio.

Na pitanje branioca Nermina Vile da navede druge priče koje je čuo, svjedok se nije mogao sjetiti. Složio se s braniocem da je bila priča da su ih pobili mudžahedini.

On nije mogao precizirati od koga je tačno čuo o počiniocima ubistava. Odbranu Sadika Omanovića je interesovalo da li je svjedok ikada sa rođakom razgovarao o onome što je čuo, na šta je svjedok kazao da nije.

Svjedok Žarko Šafradin je rekao da je bio na liniji kada je počeo napad ABiH i da je, kada se pucnjava stišala, otišao u kuću u kojoj je bila baza njegove jedinice. Tu je, kako je kazao, od brata i rođaka čuo da se predala grupa njihovih saboraca, koji su bili u podrumu jedne kuće. Rekli su mu da je među njima bio i njegov brat Ivica.

“Kažu da je linija pala, da su se naši predali i da su sprovedeni živi između kuća”, prisjetio se Šafradin.

On je dodao da je kasnije pozvan na identifikaciju tijela i da je prepoznao brata, na čijim grudima je vidio ranu od uboda nožem. Naveo je da je na drugom tijelu vidio razne rane, a na trećem povrede na glavi.

Svjedok Nikica Petrović kazao je da je kao oficir za vezu u Vitezu učestvovao u organizaciji razmjene mrtvih između HVO-a i ABiH 1. februara 1992. godine. Naveo je da je razmjena bila na putu u rejonu sela Dubravice i da je HVO tog dana preuzeo 30 tijela.

Nastavak suđenja zakazan je za 20. septembar.