Dreković: Ranjavanje 15-godišnjaka u granatiranju Kalinovika

Davor Marković je izjavio da je 1995. imao 15 godina i da je bio učenik osmog razreda osnovne škole u Kalinoviku. On je ispričao da u Kalinoviku nije bilo posebno opasno do dana kada su ranjeni on i njegovi školski drugovi i drugarice, od kojih je jedna poginula.

“Išli smo normalno u školu, do tog dana kada će se to desiti. Počele su padati granate… Nastavnici su nas odveli u sklonište. U skloništu smo bili jedno sat vremena i rekli su nam da idemo kući”, kazao je svjedok.

Dodao je da su on i njegove školske kolege krenule kada su čuli da je granata ispaljena.

“Počeli smo bježati i desilo se to što se desilo. Osjećao sam da mi krv kapa. Počeo sam bježati i za mnom je išao i Igor. Igor se držao za stomak, krv mu je tekla. Otišli smo u Dom zdravlja, uveli su nas u neku prostoriju, gdje su kasnije doveli Jelenu Bozalo, bila je krvava po prsima”, prisjetio se Marković, koji je rekao da je tada ranjen u glavu i leđa.

Ispričao je da se sjeća da su on i Igor Kozomora vozilom hitne pomoći odvezeni u bolnicu u Foči, gdje je on ostao 15 dana, a Kozomora duže.

Dodao je da je u bolnici u Foči bila i Mlađenka, koja je, prema njegovim riječima, bila teže ranjena. Dok je bio u bolnici, svjedok je, kako je kazao, od majke saznao da je Stanislava Koprivica poginula.

Dreković je optužen da je, kao komandant Četvrtog korpusa Armije Bosne i Hecegovine (ABiH), u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići (općina Konjic) naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada, u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a ranjeni su jedan civil i više maloljetnika.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok je rekao da, koliko se on sjeća, na dan kada je ranjen, prvi put je granatiran Kalinovik.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. septembar.