Perišić i Zoranović: Korektno ponašanje prema stanovništvu Šatorovića
Milovan Janković se prisjetio novembra 1993. godine, kada je njegova jedinica dobila informaciju da je u Šatoroviće ubačena neka grupa koja treba da angažuje stanovništvo da blokira putnu komunikaciju. On je naveo da je stanovništvo Šatorovića jako dobro poznavao.
Tada je, kako je rekao, oformljen jedan vod od oko 30 vojnika, koji su otišli u Šatoroviće sa zadatkom da blokiraju selo i probaju pronaći tu grupu ljudi, sa ulogom spašavanja muslimanskog stanovništva koje je živjelo u tom selu. Na čelu tog voda, izjavio je svjedok, nije bio Rajko Kušić, niti ga je vidio u selu.
Svjedok je napomenuo da optuženog Božidara Perišića poznaje iz djetinjstva, ali i kao konduktera. Tog dana u selu, kako je kazao, sve vrijeme je s Perišićem bio kod česme i prodavnice, a stanovništvo se okupljalo na tom mjestu. Naveo je da kod njega nije primijetio mladež na licu, niti slična obilježja.
“U Šatorovićima smo bili 15 minuta do pola sata. Pričali smo sa stanovništvom. Boban je u jednom momentu otišao u prodavnicu, kupio namirnice i čokolade za ženu i djecu. Poslije sam saznao da je to snaha od Muhameda Šabanića. Niko nije povisio ton prema tom narodu. Bilo je korektno”, posvjedočio je Janković.
Izjavio je da je neko rekao da stanovništvo sela preda oružje, što je i učinjeno. Pojasnio je da on nije vidio predaju, ali je kasnije kod prodavnice vidio oružje.
Pretresa kuća, paljenja, otimačine i silovanja tog dana, prema njegovim riječima, nije bilo.
Svjedok je izjavio da Asima i Adila Durmiševića ne poznaje, kao i da tog dana u selu nije vidio da je Avdo Mirvić pretučen. “Nisam vidio da je neko pretučen”, dodao je on.
Perišić zvani Boban se zajedno s Vinkom Zoranovićem tereti i za progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima. Perišić se tereti da je 21. novembra 1993. godine u selu Šatorovići, zajedno s drugim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), u podrumu kuće pretukao Adila Durmiševića i njegovog sina Asima.
Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade VRS-a, a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.
Drugi svjedok Radenko Vidaković je ispričao da poznaje Perišića odranije jer je njegova baka živjela u selu Borač. Svjedok je izjavio da je on pravoslavac i da je njegova slava Sveti Nikola, koji se obilježava 19. decembra.
Negirao je da je njegova slava Vidovdan te da nije tačno da je Boban bio kod njega na toj slavi 28. juna. “Srbi u Rogatici ne slave Vidovdan, to nije porodična slava”, kazao je svjedok.
Također je ispričao da je njegovo selo Borač napadnuto i zapaljeno 5. jula 1992. godine, kada su morali pobjeći preko rijeke Prače. Nakon pet do šest dana, kako se prisjetio, vratio se u selo i našao zaklanog strica, kojeg je sahranio.
Naredno suđenje bi se trebalo održati 24. jula ili 4. septembra.