Srabović i ostali: “Fikini ljudi”

Ismet Džambić je kazao da je za Modračku četu ostao neformalni naziv “Fikini ljudi”, jer je Morankić “valjao cijelom Lukavcu” nabavljajući oružje i hranu.

Svjedok je rekao da je u aprilu 1992. godine osnovana Samostalna manevarska četa Modrac i da je on imenovan za njenog komandira. Glavninu naoružanja, prema svjedoku, nabavio je Morankić i zahvaljujući njemu je Modrac spašen.

Naveo je da je Morankić napustio četu nakon mjesec, jer većina vojnika nije htjela da prihvati da na uniformu, uz oznaku Teritorijalne odbrane (TO), stavi oznaku Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Džambić je kazao da je “Refik zbog neke ljutnje” razoružao jedan njegov vod, ali da je nakon intervencije oružje vraćeno.

Kako je svjedok rekao, tri vojnika su napustila četu i otišla kod Fike, da mu čuvaju imovinu. U ranijem iskazu naveo je da ih je bilo šest do sedam.

On je negirao da je Morankić komandovao nekim vojnicima. Kazao je da je postojala Vojna policija, kojom je komandovao Sejo Osmanović zvani Geler, kojeg je opisao kao neuračunljivog. Napomenuo je da je postojao i Izviđačko-diverzantski vod, kojim je komandovao Amir zvani Pipak.

Potvrdio je navode iz ranijeg iskaza da je dio ljudi imao bijele opasače, a dio nije, i oni su išli samostalno na liniju.

Džambić je rekao da su u objekat “Klaonica” bili privođeni civili i da je u avgustu 1992. išao da vidi čovjeka za kojeg je čuo da ga je povrijedila jedna žena. U tom objektu, kako je naveo, inače je bio dječak Zagi od 15 i po godina.

“Čuo sam da se taj mali iživljavao. Zatekao sam njega i još jednog… Mislim da je tad sa mnom došao Senaid Ćosić”, kazao je svjedok i dodao da nije vidio povrede na tom čovjeku.

On je potvrdio da je čuo da je jedno lice smrtno stradalo u “Klaonici”.

U ranijem iskazu svjedok je rekao da je bilo privođenja srpskih civila i da su to radili “ovi iz Fikinog obezbjeđenja”.

Na pitanje Morankićeve Odbrane, Džambić je odgovorio da je ljudima u “Klaonici” komandovao Sejo Geler, koji inače više nije živ.

“On je bio glavni. Što se tiče Vojne policije, on je odlučivao o svemu”, kazao je svjedok.

On se složio s braniocem Senadom Dupovcem da je Morankić najviše vremena provodio nabavljajući materijalno-tehnička sredstva, što mu je i bio zadatak.

Tužiteljica Eldina Biuk konstatovala je da je svjedok u iskazu iz 2016. naveo samo da je Sejo Geler bio komandir Vojne policije, a da je danas prvi put govorio o njegovoj komandnoj ulozi.

Na pitanje sudije Lejle Konjić-Dragović ko je rekao određenim ljudima da čuvaju imovinu Morankića, svjedok je odgovorio: “Vjerovatno čovjek čija je imovina.”

Morankiću se sudi sa Zijadom Srabovićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem, Senaidom Ćosićem, Pašagom Čajićem, Samirom Džambićem i Mirsadom Žilićem za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženici vojni policajci ili pripadnici “Fikine jedinice”.

Suđenje se nastavlja 12. septembra.