Srabović i ostali: Uticaj Fikreta Morankića

Svjedočeći na suđenju osmorici optuženih za zločine počinjene u Lukavcu, Ismet Arapčić je rekao da je Refika Morankića Fiku upoznao u junu 1992. godine, kada je otišao kod njega kući u Modrac da ga zamoli da mu dâ stanicu.

Arapčić, koji je u to vrijeme bio komandant bataljona, kazao je da je čuo da Morankić ima dosta stanica i generalno dobru logistiku. Prema njegovim riječima, Morankić je imao uticaj i novac, te je hranio vojsku u restoranu u Modracu.

Na tom području, kako je dodao, djelovala je Modračka četa, ali ne zna koju je ulogu Morankić imao. Svjedok je rekao da se ta četa nije zvala “Fikina”.

On je kazao da je ta jedinica jednom postavila punkt na ulazu u Modrac i da se nije moglo prolaziti. Ispričao je da je, kada se spremao da odblokira punkt sa svojim jedinicama, čuo da je punkt uklonjen.

Kako je rekao, on je otišao u kuću Morankića i tamo je zatekao komandanta Okružnog štaba Željka Kneza, s kojim se prethodno konsultovao u vezi sa deblokadom.

Arapčić je kazao da je u Modracu bio objekat “Klaonica”, u koji su, kako je čuo, zatvarani Srbi. Prisjetio se kako je sreo školskog druga Ratka Marjanovića sa zamotanim uhom, koje mu je bilo odsječeno – dio ili cijelo.

Prema njegovim riječima, to se dešavalo dok u oktobru 1992. nije formirana brigada, za čijeg komandanta je postavljen.

Rekao je da je kao komandant mijenjao određene ljude, kao što je Enver Ćoskisić. Objasnio je da nije imao uticaj na njega i da mu je hrana obezbjeđivana u Fikinom restoranu.

Ispričao je da je bio na referisanju u Ratnom predsjedništvu kada je ušao Morankić sa vojnicima i opalio šamar predsjedniku Seadu Hasanhodžiću.

Arapčić je kazao da je Morankić od njega zahtijevao da vrati Ćoskisića na mjesto komandira. Vojnici su, kako je naveo, repetirali oružje, a Morankić je stao ispred njega.

Svjedok je izjavio da je rekao da neće povući odluku a da je u međuvremenu neko obavijestio Vojnu policiju i da je Morankić sa svojim ljudima, uključujući i one koji su bili ispred zgrade Opštine, otišao.

Morankiću se sudi sa Zijadom Srabovićem, Ahmetom Bajrićem, Abidom Arapčićem, Senaidom Ćosićem, Pašagom Čajićem, Samirom Džambićem i Mirsadom Žilićem za nečovječna postupanja, mučenja i ubistva civila u školama u Lukavcu i objektu “Klaonica” u Modracu u periodu od juna do oktobra 1992. godine.

Prema optužnici, Srabović je bio pomoćnik komandanta za bezbjednost, Morankić komandant “Fikine jedinice”, a ostali optuženici vojni policajci ili pripadnici “Fikine jedinice”.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, svjedok Arapčić je kazao da su punktovi bili postavljeni po odluci Štaba Teritorijalne odbrane (TO) nakon što su prvi punkt postavili srpski mještani.

Na pitanja branioca Senada Dupovca odgovorio je da nije vidio Morankića na punktu koji je bio blokiran. Potvrdio je da je nakon incidenta u Opštini vidio Morankića i Hasanhodžića da piju kafu. Složio se s braniocem da je Morankić uoči rata bio privrednik i da je uobičajeno “i danas da firme imaju obezbjeđenje”.

Suđenje se nastavlja 16. jula.