Babić Ranko i ostali: Udarci i ubistva

Zaštićeni svjedok “A” je izjavio da se u augustu 1992. godine, zajedno s drugim Bošnjacima, krio u jednoj šupi te da su im srpski vojnici uz psovke naredili da izađu van.

“Pred tom šupom bilo je pet ili šest vojnika, bili su naoružani, nisam nikog poznavao. Moja majka je pala u nesvijest i dvojica vojnika su je odvukla prema šumi, a nama je rečeno da idemo prema kući Smaila Kadirića”, kazao je svjedok.

Dodao je da su u dvorištu pored zaprežnih kola stajali muškarci, te da su vojnici njemu, ocu i svjedoku “C” također rekli da stanu pored tih kola, dok su žene bile iza Smailove kuće.

Istaknuo je da su njegovog oca i svjedoka “C” natjerali da kopaju zemlju i traže oružje kojeg nije bilo, te da su ih tada udarali. Naglasio je da je čuo kako Emsud Kadirić govori vojniku: “Bajca, nemoj me udarati”, a da mu je taj vojnik uzvratio: “Ma, nek se znamo, hoćete da se naoružavate…”

Ispričao je da je Bajca udarao Emsuda šakama, nogama i kundakom puške.

“Emsud je plakao i tad sam čuo da jedan vojnik govori: ‘Kapetane Babiću, šta ćemo?’ Emsud nema gdje nije tučen, krv mu je već išla iz nosa i usta. Babić je samo hodao”, kazao je svjedok.

Dodao je da je izvjesni Đuro udarao Smaila Kadirića, te da je govorio: “Gledaj kako Srbin Đuro udara.”

“Prvo tuče Smaila, pa mene. Tad je meni izgledao kao najjači bokser. Više od mene. Tad kapetan prilazi do mog oca i pita ga zašto je posijedio i koliko sinova ima, a otac je odgovorio da ima mene”, prisjetio se svjedok i dodao da je vidio kako je odveden Emsud Kadirić, nakon čega je čuo pucnje.

“Emsuda dotjeraše u kolicima. Kapetan im je psovao šta rade. Emsud je krkljao, poslije nije davao znake života, vidio sam da je mrtav”, izjavio je svjedok “A” i dodao da je kasnije u kanalu vidio Smaila mrtvog.

Zaštićeni svjedok “A” je iskaz dao na suđenju Ranku Babiću, Bratislavu Bilbiji i Đuri Adamoviću, optuženima za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Na teret im je stavljeno da su, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), u augustu 1992. godine u Bukviku odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, među kojima i maloljetne osobe. Potom su, kako je navedeno, učestvovali u mučenju i ubistvima civila, od kojih su dvije žrtve ubijene u Bukviku, a troje ih je odvedeno u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag.

Na zahtjev tužioca Ćazima Hasanspahića svjedok je, pokazujući na optuženog Babića, rekao da misli da je on kapetan.

Odbrana će ovog svjedoka unakrsno saslušati 8. jula.