Početkom jula presuda za ratno silovanje u Sarajevu

juli.

Tužiteljica Marijana Čobović je rekla kako Tužilaštvo smatra da je dokazalo da su optuženi počinili djela koja se navode u optužnici, te zatražila da ih Apelaciono vijeće proglasi krivim i izrekne im odgovarajuću kaznu.

Suđenje Kešmeru i Menziloviću je obnovljeno nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su, kao bivši pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), osuđeni na po pet godina zatvora zbog silovanja maloljetne osobe u maju 1993. u Sarajevu.

Ovom presudom je na šest godina osuđen i Elvir Muminović, ali je postupak protiv njega razdvojen zbog bjekstva.

Tužilaštvo smatra kako je dokazalo da je ovo djelo počinjeno na području Sarajeva 1993. godine, za vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske (VRS) i ABiH, kao i da je oštećena “A” bila maloljetni civil, a optuženi – pripadnici ABiH.

“Oštećena je na glavnom pretresu navela da je od strane optuženih višestruko silovana”, kazala je Čobović, dodavši da je svjedokinja rekla kako je to djelo prijavila 1993. godine, kao i da je išla na ginekološki pregled.

Ona je kazala i kako su neki svjedoci Tužilaštva naveli da su čuli da je “A” silovana, što im je oštećena i potvrdila.

Tužilaštvo je, između ostalog, istaklo da je tim vještaka zaključio da je oštećena trpjela duševnu bol i strah, te da joj je životna sposobnost trajno umanjena za 30 posto.

Čobović je dodala i da je razumljivo zbog čega je oštećena odbila novi razgovor s vještakom, “jer bi to dovelo do ponovne traumatizacije”.

Punomoćnica oštećene Nedžla Šehić se pridružila završnoj riječi Tužilaštva, dodavši da oštećena ostaje pri postavljenom imovinskopravnom zahtjevu.

Odbrane Kešmera i Menzilovića su rekle da Tužilaštvo nije dokazalo navode optužnice, te zatražile oslobađajuće presude za svoje branjenike.

Senad Dupovac, koji brani prvooptuženog Kešmera, istakao je kako je ova optužnica potvrđena isključivo na osnovu iskaza svjedokinje “A”, te je kroz analizu svih njenih izjava i svjedočenja ukazao na kontradiktornosti i netačnosti u njihovom sadržaju.

“Ni u jednoj izjavi iz 1993. nije spomenula da je udarana pištoljem”, naveo je Dupovac, dodavši da drugi svjedoci nisu vidjeli povrede na oštećenoj.

Za nalaze i mišljenja vještaka Tužilaštva, on je kazao da nisu potpuno objektivni.

Dupovac je dodao i da se vještak Odbrane nije mogao izjasniti da li je duševno stanje oštećene posljedica preživljene traume, ali da je bio nužan ragovor s njom, što je ona odbila.

Odbrana je navela i da se istraga za ovo djelo protiv optuženih već vodila tokom rata i da je obustavljena zbog nedostatka dokaza.

Obje Odbrane su naglasile kako Tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi bili pripadnici ABiH u inkriminisanom periodu, što proizlazi iz izvedenih dokaza.

“Odbrana osnovano tvrdi da Tužilaštvo nije dokazalo da je Mirsad Menzilović počinio djelo koje mu se stavlja na teret”, rekao je advokat drugooptuženog Rusmir Karkin.

On je istakao kako je okolnosti krivičnog djela iznijela samo oštećena, te da ne postoji nijedan svjedok koji bi mogao potvrditi njen iskaz.

Karkin je pojasnio da su svi ostali dokazi posredni i temelje se na principu “čula-kazala”.

“Tvrdim da nisam kriv”, kazao je optuženi Menzilović u sudnici.

Nepravosnažna presuda u ovom predmetu donesena je početkom jula 2018. godine.