Članak

Kuzmanović i ostali: Uz pomoć kamiona sahranjeni zarobljenici

20. Maja 2019.20:16
Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je bio u kamionu kada su tijela zarobljenih osoba prevezena u selo Vlajići kod Teslića, gdje su ukopana.

Dušan Marković je ispričao da je početkom rata mobilisan u rezervni sastav policije u Tesliću. Kako je kazao, o angažmanu u rezervnom sastavu razgovarao je s Marinkom Đokićem, za kojeg misli da je bio šef odjeljenja kriminalističke službe.

Svjedok je rekao da misli da je Predrag Markočević bio komandir. Sjedište rezervne policije je, prema njegovom kazivanju, bilo u blizini Policijske stanice (PS), u zgradi društveno-političkih organizacija (DPO).

U svom svjedočenju Marković se prisjetio dolaska jedinice “Miće”, koja je, kako je kazao, došla iznenada. Rekao je da je dan prije njihovog dolaska pio kafu s Predragom Kuzmanovićem, koji je kazao: “Doći će neka specijalna jedinica, specijalni momci.” Svjedok je potvrdio dio iskaza iz istrage u kojem je navedeno da je Kuzmanović bio uplašen i da je rekao da će doći isti dan.

Kada su došli pripadnici “Mića”, naveo je svjedok, istjerali su ih iz kafića, i on je vidio postrojene policajce ispred stanice. U tom stroju, kako je izjavio, bili su Kuzmanović, Markočević i Đukić. Potvrdio je iskaz iz istrage u kojem je kazao da je ispred stroja bio Nikola Perišić, predsjednik Kriznog štaba, koji je govorio da su ugroženi i da moraju stati u zaštitu srpskog naroda.

“Nisam učestvovao u privođenju lica, ali su bila privođena. Privođeni su građani Teslića svih profila, u pratnji policajaca su dolazili. Lica koja su privođena – neki su bili u civilu, neki uniformisani. Oko 15 do 20 zatvorenih lica u civilu sam vidio, zatvarani su u podrumskim prostorijama zgrade, gdje je naša spavaona bila”, ispričao je on, rekavši da se pripadnicima “Mića” niko iz PS-a nije mogao suprotstaviti, te da su prilikom postrojavanja ošamarili policijskog službenika.

Kako je kazao, jedne prilike je gledao kako su zatvorena lica izvedena ispred PS-a, kada počinje batinanje drvenim palicama, nogama i šakama. Neka lica su padala, neki su stajali nemoćni, opisao je on, dodavši da je taj prizor bilo “ružno gledati”.

Kuzmanović, Markočević i Đukić su optuženi da su od aprila do kraja 1992. nadzirali i rukovodili radom redovnih i rezervnih policajaca koji su, s pripadnicima vojno-policijske formacije “Miće” i Vojske Republike Srpske (VRS), vršili napade i progon stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), Markočević komandir stanice, a Đukić šef kriminalističke službe.

Te noći svjedoka je, kako je ispričao, probudio Tomislav Mihailović i saopćio mu da moraju otići po službeni kamion kako bi se iz podrumskih prostorija odvezla mrtva tijela.

“Zatvorenike su unijeli mrtve. Moj zadatak i Neđe je bio da obezbijedimo mjesto gdje će se ukopati. Ja i Radivoje Nestorović smo bili u kamionu, a Mihailović je rekao gdje idemo – Pjeskovina, selo Vlajići… Oni su rekli da ja ostanem na jednoj strani, a drugi su ‘baratali’ kamionom. Mašina je radila. Tijela su ‘iskipovana’, a kamion je kašikom zakopao tijela”, posvjedočio je Marković.

Također je izjavio da su mu poslije rata došli Đukić i Mihailović, i tražili da se grobnica na planini Borje ekshumira i tijela negdje prenesu.

Drugi svjedok Predrag Subotić, bivši vojni policajac koji je svoje svjedočenje započeo u aprilu ove godine, kazao je da je nakon sastanka u Pribiniću bila akcija na selo Rankovići, gdje je čuo pucnjavu, ali nije mogao ništa vidjeti jer je bio na isturenom komandnom mjestu, te da su mještani pružali otpor.

Upitan o događaju na planini Borje, odgovorio je da su “ljudi gore odvedeni i pobijeni”, naređeno je strijeljanje, ali on ne zna ko je to naredio. Naveo je da je moguće da je tačan zapisnik iz istrage u kojem stoji da su Saša Gavranović i Dario Slavuljica izgledali loše i da su mu tada rekli da su prethodnu noć učestvovali u strijeljanju.

Nastavak suđenja zakazan je za 1. juli.

Emina Dizdarević