Zekija Borovac je izjavila da je kapetan Babić imao svesku i da je pitao za pojedine ljude. Navela je da su neka imena bila napisana crvenom olovkom i da je Babić kazao da tih “više nema”.
Prema svjedokinji, 15 minuta po odlasku vojnika, njen svekar Adem Borovac je došao i rekao da je ubijen njihov komšija Smail Kadirić. Kazao je da je njegovo tijelo dovučeno kod njihovih kuća.
Borovac je rekla da je saznala da je istog dana ubijen i Emsud Kadirić, a da su odvedeni Mirsad Kadirić i još dvojica. Navela je da su njihova tijela kasnije pronađena.
Svjedokinja je kazala da je Babića tada jedini put u životu vidjela.
Ranko Babić, Bratislav Bilbija i Đuro Adamović optuženi su, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Prijedora. Na teret im je stavljeno da su u avgustu 1992. godine u Bukviku odvojili više muškaraca bošnjačke nacionalnosti, među kojima i maloljetne osobe. Potom su, kako se navodi, učestvovali u mučenju i ubistvima civila, od kojih su dvije žrtve ubijene u Bukviku, a troje ih je odvedeno u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi svaki trag.
Svjedokinja Borovac je ispričala da su dva do tri dana prije dolaska vojnika u kuću, u kojoj je živjela sa suprugom i djecom, njena dva brata odvedena iz svog sela u logor “Omarska”, gdje su i ubijeni. Ona je rekla da su njeni roditelji i snahe poslije tog pretresa došli u njenu kuću i bili su prisutni kada su došli vojnici.
Svjedok Ivo Pavić je kazao da je čuo za ubistva u Bukviku. Naveo je da je tijelo Smaila Kadirića bilo zakopano kraj puta u Bukviku i da su ga kasnije ekshumirale međunarodne snage. Kako je izjavio, jedna komšinica Dragica, koja je bila u pripitom stanju, pričala je da je vidjela kako čovjeku viri noga i da je tražila od međunarodnih snaga da joj daju njegove cipele.
Pavić je rekao da je 22. maja 1992. godine dobio otkaz u rudniku u Ljubiji, a da je 30. septembra mobilisan u srpsku vojsku. Kazao je da su im rekli da se od sada moraju sami braniti.
On je pojasnio da ih je vojska nadgledala da ih ne bi ko dirao. Riječ je bila o mještanima iz Ljubijskog bataljona, čiji je komandant bio Rade Bilbija, koji je, kako je kazao svjedok, štitio prve komšije, i Hrvate i Bošnjake.
Prema svjedočenju Pavića, u domu je bila njemu nepoznata vojska, koja je bila bolje obučena i naoružana od mještana.
Svjedok je rekao da poznaje svu trojicu optuženih i da su bili u Ljubijskom bataljonu.
Suđenje se nastavlja 27. maja.
