Garić: Udaranje kundacima i cjepanicama

Ibro Ahmetović, koji je u međuvremenu preminuo, u iskazu je naveo da je živio u selu Gerovi i da se po izbijanju rata krio po šumama i pećinama, da je jednog dana vidio da je selo zapaljeno, te da je u drugoj polovini novembra 1992. sa ocem i bratom Vejsilom odlučio preći u Kladanj preko Dobrog brda.

“Na rejonu sela Grahovina nas je zaustavilo 12 naoružanih vojnika u maskirnim uniformama, među kojima su bila dvojica starijih. Počeli su nas udarati kundacima, cjepanicama. Neko je izvukao nož i rasjekao mi desnu stranu lica, od uha do usta. Brat je pretučen, a otac je preminuo na licu mjesta od udarca u kičmu. Jedan vojnik mu je stavljao prst u usta da provjeri da li je živ, ali nam je rekao da je mrtav”, stoji u iskazu.

Svjedok je naveo kako je na tu lokaciju došao kamion, te su njemu i bratu naredili da unesu tijelo oca, odvezli se do Vlasenice i ostavili ga u blizini objekta gdje je bila komanda vlaseničkog bataljona, dok su on i brat saslušani. Nakon saslušanja su, kako je kazao, prebačeni u svlačionice Fudbalskog kluba “6. avgust” u Milićima, dok je očevo tijelo ostalo u Vlasenici, i do danas, stoji u izjavi, nije nađeno.

U Milićima su zatekli još jednog zatočenika, a svjedok je rekao da su za vrijeme boravka u svlačionici u par navrata odvođeni na radove, dok su jednu večer fizički zlostavljani od nepoznatih vojnika.

“Došao je kamion, koji nas je vratio u Vlasenicu, odnosno izašli smo ispred zgrade Suda i odvedeni u prostoriju u kojoj je bio samo željezni krevet, na kojem smo morali spavati nas trojica. U prostoriji pored nas su bili zatvorenici koje je popisao ‘Crveni krst’. Vođeni smo na radove, tačnije na utovar uglja u komandi bataljona i na pranje vozila”, kazao je svjedok u izjavi.

U iskazu je naveo i kako je s bratom i još tri zatvorenika odveden na prinudne radove u Kliještanima, gdje su bili šest dana, te su odlučili da iskoriste nepažnju stražara i pobjegnu.

Tužilaštvo je potom uložilo ovaj iskaz, izvod iz matične knjige umrlih te medicinsku dokumentaciju o liječenju svjedoka.

Garićev branilac Petko Pavlović je rekao da bi svjedoka, da je u sudnici, suočio s razlikama između onog što stoji u iskazu iz istrage i onog u medicinskoj dokumentaciji.

Tako je branilac kazao da bi svjedoka pitao zašto u istrazi nije naveo da je bio pripadnik ABiH, te zašto nije govorio da je bio zatočen na području Drinjače, dok je na sačinjavanje iskaza istakao prigovor zakonitosti.

Gariću se stavlja na teret da je u periodu od aprila 1992. do kraja iste godine na području Vlasenice počinio progon bošnjačkog civilnog stanovništva, i to ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima, oduzimanjem slobode te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.

Na teret mu je stavljeno da je u julu 1995. godine, kao komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), došao u mjesto Luke i s pripadnicima voda ulazio u prostorije škole, oduzimao novac i druge dragocjenosti te učestvovao u premlaćivanju zarobljenika iz Srebrenice.

Nastavak suđenja je 6. juna.