Bekir Ademović se prisjetio da su ranjenici, među kojima je bio i on, u sedam kamiona odvezeni iz Potočara 12. jula 1995., da je u pratnji bilo i medicinskog osoblja iz Srebrenice, a kada je konvoj stao na putu prema Konjević-Polju, srpska vojska je, kako je svjedok vidio kroz ceradu, maltretirala pripadnike UNPROFOR-a i otimala od njih šljemove i pancire.
“Do Tišće nas niko nije zaustavljao, ali tu jeste vojska. Penjali su se na kamione i udarali nas, tjerali nas s vozila. Oni koji nisu sami mogli da siđu, bacali su ih i šutali. Vani su nas natjerali da legnemo i udarali nas. Mene je neko udario kundakom pa nogom u ranu”, izjavio je svjedok.
Istakao je kako je tokom noći čuo plač, a potom od prvog koji je ležao do njega čuo je da su odveli medicinske sestre i silovali ih, kao i da je ujutro vidio kada su počeli tući medicinskog radnika koji je bio u pratnji i odveli ga prema školi.
“Došla su dva crvena golfa, iz kojih su izašli vojnici u crnim uniformama. Rekli su da teže ranjeni idu prema Kladnju, a nas 18 što nismo bili teško ranjeni vratili su pred školu. Kada je tu autobus ostavio žene i djecu, nas je vratio prema Vlasenici”, kazao je svjedok.
Iz Vlasenice su ranjenici, kako je rekao svjedok, prevezeni prema Bratuncu. Tokom puta je neka žena ulazila u autobus i udarala motikom, a pored puta su se mogla vidjeti tijela, te su, nakon što im je ukazana pomoć u bratunačkom Domu zdravlja, prebačeni u logor “Batković”.
Kosoriću, nekadašnjem komandantu Vlaseničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), i Tešiću, bivšem pripadniku Vojne policije ove brigade, na teret je stavljeno da su sa ostalim pripadnicima ove jedinice zaustavljali vozila u mjestu Luke i od civila oduzimali novac i zlato, a potom ih upućivali prema Kladnju.
Pripadnici Vlaseničke brigade su, kako se navodi, odvajali žene i silovali ih, a u noći s 13. na 14. juli u Mršićima je strijeljan 21 zarobljeni muškarac, dok je jedan preživio.
Zejna Osmanović je izjavila kako je po dolasku u Tišću civilno stanovništvo izašlo iz autobusa i da su im sve vrijeme srpski vojnici govorili da idu sredinom. Kazala je i da je “s lijeve strane od autobusa čula krik”, da je tamo bila neka šupa, a idući putem, vidjela je ženu koja vodi raščupanu djevojku. Tokom puta su, kako je rekla svjedokinja, dvojica ljudi tukli nekog mladića, a na to ne bi obratila pažnju da neka žene nije počela zapomagati i govoriti da se radi o njenom djetetu.
Vojo Vuković, bivši pripadnik Vojne policije Vlaseničke brigade, ispričao je kako je u julu 1995. bio na liniji na Sokolini, gdje su došli skoro svi pripadnici jedinice, ali da se većina nakon jedne noći vratila, dok su ostala četvorica, među kojima je bio i on.
Potvrdio je tačnim navod iz istrage koji mu je predočilo Tužilaštvo, a u kojem je kazao kako je čuo da su neki od vojnih policajaca bili u Lukama i učestvovali u obezbjeđenju transporta civila.
Odbrani je svjedok rekao kako je siguran da jedinica kojoj je pripadao u julu 1995. nije nosila kape i beretke, da su samo imali legitimacije Vojne policije i da su im uniforme bile iste kao kod ostatka brigade.
Nastavak suđenja je 17. maja.
