Za 36 ubijenih i spaljenih Bošnjaka iz Snagova niko nije odgovarao

Zločin u kojem su civili ubijeni i potom spaljeni dogodio se 29. aprila 1992. godine.

Mujanović se za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) prisjetila tog dana, kada ju je, kao 15-godišnjakinju, “srpska vojska uhvatila u šumi u blizini Snagova” i dovela na mjesto gdje će kasnije civili biti strijeljani.

Izjavila je da su tog dana došli vojnici i počeli razdvajati muškarce i žene, a potom su ih odveli u Rašidov Han pored Snagova. Tada je počelo masovno strijeljanje, prisjetila se Mujanović.

“Počela sam da bježim. Mlađu sestru od šest godina povela sam sa sobom. Sakrila sam se u jedan poljski toalet i tako uspjela ostati živa. Ubijali su sve redom, djecu, žene, trudnice… Tada su mi ubijene majka Ismeta, koja je bila u osmom mjesecu trudnoće, mlađa sestra Edina, koja je imala 14 godina, kao i nana Derva. Kada sam čula da vojnici koji su pobili sve odlaze, otišla sam sa sestrom i vidjela mrtva tijela”, ispričala je Mujanović.

Poslije tog zločina i ubistava, kako je rekla, “srpska vojska se vratila i sve pobijene zapalila, kako bi prikrila zločin”. Mujanović je kazala kako žali što do sada za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Sud Bosne i Hercegovine je u novembru 2007. godine pravosnažnom presudom oslobodio Zorana Jankovića optužbi da je, kao pripadnik srpske vojske, učestvovao u zarobljavanju i strijeljanju mještana Snagova. Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je oslobađajuću prvostepenu presudu u kojoj je navedeno da “nema pouzdanih dokaza” da je Janković učestvovao u ubistvima ovih civila.

Nedim Čivić, jedan od organizatora obilježavanja godišnjice ubistava u Snagovu, rekao je da će se u ponedjeljak, 29. aprila, osim vjerskog dijela, održati historijski čas za mlade te će se obići mezarje.

“Dakle, još jedna godina razočarenja, još jedna tužna godišnjica u kojoj se sa sjetom prisjećamo naših najmilijih, koji su na najgnusniji način poubijani. Podsjetit ću javnost u BiH – ovdje su ljudi strijeljani, neki su preživjeli, zatim su bačeni na kamaru zajedno sa životinjskim ostacima, ovcama, i živi su spaljeni. Ubijani su starci, djeca, ubijana su nerođena djeca jer je nekoliko majki bilo u devetom mjesecu trudnoće. To je nešto što će ostati trajno urezano u sve pore našeg života. Ogorčeni smo na društvo, na državu”, naveo je Čivić.

On je kazao da je “žalosno što, ni nakon više od 20 godina od ovog najsvirepijeg zločina, niko nije krivično odgovarao”. Porodice su, prema njegovim riječima, jako ogorčene na rad Tužilaštva BiH jer ne radi na procesuiranju odgovornih.

“Žalosno je da mi, preživjele žrtve genocida i najsvirepijih zločina u Podrinju, takvim očima gledamo na Sud i Tužilaštvo BiH”, dodao je Čivić.

Nekoliko civila koji su preživjeli zločin danas nisu živi, a sve je manje onih koji će pričati o tome, rekao je Čivić.