Naza Gabeljić je izjavila da je, nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine, iz Potočara stigla u Luke sa dvoje djece, bratom i majkom. Kada su izašli iz autobusa, kako je navela, jedan vojnik joj je pomogao da siđe sa djecom i torbom, a dalje je vidjela osam vojnika.
Prema njenim riječima, jedan vojnik joj je prišao i rekao da ostavi djecu kod majke i da se odvoji sa strane. Ona je stala sa pet-šest mlađih žena.
Svjedokinja je kazala da je vojnik koji joj je pomogao da izađe iz autobusa prišao njenoj majci i pitao je što plače, a potom vojniku koji je nju izdvojio opsovao i otjerao ga, rekavši mu da više ne prilazi do uveče. Njoj je, kako je dodala, rekao da uzme svoju djecu.
“Ta grupa žena odvođena je u devastiranu kuću… Vojnik u maskirnoj ih odvodi. Čula sam krikove i jauke. Neko govori: ‘Molim vas, pustite me’”, prisjetila se Gabeljić.
Ona je dodala da joj je iz te grupe u sjećanju ostala djevojka koju je poslije vidjela na Aerodromu Dubrave kod Tuzle. Napomenula je da je bila potpuno izbezumljena, mrtvog pogleda i da nije odgovarala na pitanja ljudi. Svjedokinja je čula da se djevojka taj dan objesila u Dubravama.
Gabeljić je kazala da je iz Luka nastavila pješke prema Kladnju sa ostalim ljudima. Ispričala je kako je u jednom trenutku došlo do komešanja i vidjela je ženu koja plače i govori: “Zaklaše mi svekra.”
Kako je svjedokinja shvatila, to je bio jedan stari čovjek koji je bio s njom u autobusu i kojeg je vidjela u Potočarima kada su od njega odvojili jednog mladića. Ispričala je da je taj čovjek plakao i molio da ne vode mladića, govoreći da je gluvonijem, ali da je vojnik rekao da “ima oči i ruke” i da “može da puca i baca bombe”.
Kada je krenula iz Luka prema Kladnju, Gabeljić je, kako je kazala, vidjela tijela. Na pitanje Odbrane odgovorila je da nije prilazila i vidjela šta bi mogao biti uzrok smrti.
Ona je svjedočila na suđenju Miletu Kosoriću i Momčilu Tešiću, koji su optuženi za genocid u Srebrenici. Prema optužnici, Kosorić je bio komandant Vlaseničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Tešić pripadnik Vojne policije ove brigade.
Na teret im je stavljeno da su s drugim pripadnicima brigade zaustavljali vozila u mjestu Luke i od civila oduzimali novac i zlato, a potom ih upućivali prema Kladnju. Pripadnici Vlaseničke brigade su, kako se navodi, odvajali žene i silovali ih, a u noći s 13. na 14. jul u Mršićima je strijeljan 21 zarobljeni muškarac, dok je jedan preživio.
Murat Šiljković je rekao da je ranjen 9. jula u Srebrenici i da je nakon dva dana prebačen u Potočare, odakle ga je UNPROFOR evakuisao s drugim ranjenicima. U Luke su, kako je naveo, stigli 12. jula uveče, zajedno sa medicinskim osobljem.
Svjedok je kazao da su noć proveli “na proširenju”, a onda im je rečeno da se premjeste kod škole.
Šiljković je izjavio da su dvije žene koje su radile u Domu zdravlja odvođene “kao na ispitivanje” u jednu kućicu sa zelenim zavjesama nedaleko od škole. On je precizirao da je prvo pozvana jedna, a kada se nakon pola sata vratila, odveli su drugu. Prema njegovim riječima, obje su se vratile uplakane.
Suđenje se nastavlja 19. aprila.
