Emir Vlado je naveo i da je, nakon zaprimanja naredbe, s kolegama prikupio operativna saznanja gdje se nalazi Ćurčić, te da su prve informacije bile kako je van Bosne i Hercegovine.
Nakon što su dobili podatak gdje živi, otišli su na tu lokaciju, i kada su uočili osobu koju traže, obavijestili su tužioca, a dan kasnije krenuli u akciju hapšenja, kazao je istražilac.
“Krenula je naša ekipa, pokucali smo na vrata i otvorila je njegova majka. Kad smo pitali za njega, rekla je da ga nema. Tada je izašao sin, koji je isto negodovao. Pokušali smo da pregovaramo. Kasnije je izašla kćerka iz drugog stana. Nakon što smo pričali s njom, počela je plakati i govoriti da on nije tu”, kazao je Vlado.
Prema njegovim riječima, zatražili su pomoć policajaca iz Policijske stanice (PS) Foča, te su optuženog Ćurčića pronašli u stanu u kojem je bila njegova kćerka. Svjedok je pojasnio da su kolege iz PS-a bili iznenađeni da su ga pronašli jer su mislili da je u inostranstvu.
Odbrana za ovog svjedoka nije imala pitanja, ali je advokat Slaviša Prodanović prenio riječi optuženog – da su svjedok i njegove kolege “bili fer, korektni i za pohvaliti”.
Optužnica tereti Ćurčića da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), silovao jednu osobu bošnjačke nacionalnosti na području Foče. Prema optužnici, neutvrđenog dana između 3. i 18. jula 1992. godine Dragan Zelenović je iz Srednjoškolskog centra u Foči izveo zaštićene svjedokinje S-1 i S-2 i još jednu osobu, te ih je zajedno s optuženim Ćurčićem odveo u jednu kuću.
Potom je, prema optužnici, Ćurčić uveo S-1 u sobu, a zatim je seksualno zlostavljao i silovao.
Drugi svjedok Dragan Đurović je ispričao da se početkom rata pridružio jedinici Dragana Nikolića u Foči, pojasnivši da je to bio Interventni vod u kojem se kretalo između 50 do 70 osoba. Među pripadnicima te jedinice, kazao je svjedok, bio je njegov drug optuženi Ćurčić, kao i Dragan Zelenović.
“Ćurčić mi je drug od ‘80. godine sigurno. Lijepa patrijarhalna porodica, imao je dvoje djece. On se pridružio jedinici, mislim u startu. On je bio u pozadini. Zelenović i Saša su se znali od prije rata, družili su se, svi su se družili. Mislim da su kumovi”, rekao je svjedok, dodavši da je optuženog posljednji put vidio 1999. godine.
Đurović je također kazao da nije učestvovao u akciji na selo Trošanj jer je bio ranjen, ali da je čuo da je muslimansko stanovništvo tog sela prebačeno u prihvatni centar. Kako je rekao, čuo je da su zarobljene muslimanke zatvorene u Srednjoškolski centar, te da tamo nije išao.
Suđenje se nastavlja 19. aprila.
