Pero Marković je kazao da je nakon izbora bio predsjednik Izvršnog odbora u Brčkom.
Kako je izjavio, nakon rušenja mosta krajem aprila 1992. godine organi vlasti su pokušavali da vrate život u normalu, ali je Izvršni odbor prestao sa radom i nastao je vakuum.
On je dodao da je formirana Skupština Srpske opštine Brčko i da je optuženi Đorđe Ristanić izabran za njenog predsjednika.
Marković je rekao da misli da nije nikad zvanično formirano, ali da je postojao organ koji su zvali Ratno predsjedništvo, Krizni štab ili Povjereništvo.
“Nema vode, nema struje… Počeli smo se okupljati, da vidimo šta ćemo. Okupljali smo se prvo u stanovima, a onda u zgradi nekadašnje ‘Šumarije’. Ristanić je bio predsjednik Opštine, oko njega smo se okupljali. On je bio prvi među jednakima”, kazao je svjedok.
On je dodao da su na tim sastancima bili i predstavnici vojske, policije, komunalnog preduzeća, Doma zdravlja i slično.
Marković je rekao da je on, kada je formiran novi Izvršni odbor, krajem maja 1992. godine imenovan za direktora banke. Dodao je da je povremeno pozivan na sastanke Ratnog predsjedništva.
Svjedok se složio s Odbranom da je uloga Predsjedništva bila normalizacija života. Potvrdio je da su odluke donošene većinom glasova i da je glas Ristanića bio jednak glasovima ostalih članova.
Ristanića optužnica tereti da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem progona Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima.
Tužilac Seid Marušić je pročitao iskaze preminulog svjedoka Mitra Stevanovića, koji je ispričao kako je, s jedinicom “Garda” Ljubiše Savića Mauzera, u Brčko upućen iz Bijeljine.
Svjedok je kazao kako je čuo da je Ristanić platio Saviću i drugima da “Garda” dođe u Brčko.
Stevanović je naveo da je vidio maltretiranja zatvorenika u “Luci”, kao i ubistvo.
Kako je rekao, vidio je Ristanića i Savića da dolaze u “Luku”. Naveo je da je Ristanić “sve znao”. Na pitanje odakle mu je sve to poznato, Stevanović je u iskazu naveo da ono “što narod priča – ili je bilo ili će biti”.
On je izjavio i da mu je Savić naredio da pokupi 12 leševa i odveze ih na lokaciju izvan grada, gdje su ih preuzeli drugi. U drugom iskazu svjedok je kazao da je u više navrata odvozio leševe.
Braniteljica Lejla Čović je rekla da bi, da je u mogućnosti, pitala svjedoka da li saznanja o davanju novca potiču od drugih i da li se pričalo da su neka druga lica davala novac za dolazak “Garde”. Svjedoka bi takođe pitala, kako je kazala, da li je Ristanića poznavao prije rata.
Suđenje se nastavlja 2. aprila.
