This post is also available in: English
Milovanović je oslobođen krivnje da je, kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Skelani, 8. maja 1992. u poslijepodnevnim satima, s grupom pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih formacija, došao u selo Rešagići te učestvovao u napadu i naredio paljenje kuća, iz kojih su žene i djeca bili primorani izaći.
U obrazloženju odluke Sudsko vijeće je navelo da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati navode optužnice niti događaje koji su Milovanoviću stavljeni na teret.
“Jedino što je Državno tužilaštvo uspjelo dokazati jeste činjenica da je Milovanović bio rezervni policajac, ali nije uspjelo dokazati da je bio nadređeni u jedinici i kome je sve mogao izdavati naredbe. Saslušani svjedoci su rekli da rezervni policajac ne može biti nadređeni”, kazao je predsjedavajući sudija Darko Samardžić.
Nesporno je, prema ocjeni Sudskog vijeća, da se napad na Rešagiće dogodio 8. maja 1992. godine, ali Tužilaštvo nije dokazalo da je optuženi prisustvovao događaju.
“Svjedoci Tužilaštva su saslušani na opšti kontekst ili su govorili o posrednim saznanjima. Rekli su da optuženog nisu vidjeli u Rešagićima, ali da su čuli njegov glas, pojašnjavajući da su ga sretali prije rata. Na osnovu takvih iskaza, Sud nije mogao izvući nikakav zaključak”, istakao je sudija Samardžić.
Prema njegovim riječima, važan je bio i način svjedočenja i nesigurnost koja je iskazana, a iako je Sud imao u vidu da je od događaja prošlo više godina i da sjećanja blijede, izjave zbog razlika i brojnih nelogičnosti nisu mogle biti cijenjene kao vjerodostojne.
Sve i da je Milovanović izdao naredbu potčinjenim pripadnicima policije, prema ocjeni Vijeća, Tužilaštvo nije dokazalo – kako bi se utvrdilo ko je kome bio potčinjen – koje su sve vojne i policijske formacije učestvovale u napadu na Rešagiće.
Navodi Tužilaštva, naglasio je sudija Samardžić, osim činjenice da je optuženi bio rezervni policajac, ostali su na temelju pretpostavki.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
