Perišić i Zoranović: Silovanja i nestanci

Svjedokinja Silvija Brusin, koja zbog bolesti ne može svjedočiti u sudnici, 2015. je u iskazu ispričala kako je sa roditeljima, nakon poziva upućenog iz vojnog vozila, otišla u rogatički Srednjoškolski centar. Prema njenim riječima, tu je bilo oko 300 civila, uglavnom bošnjačke nacionalnosti i nekoliko Srba. Navela je da su neki Bošnjaci sami dolazili, kao i da je škola zaključavana.

Kako je opisala, u školi su imali dva šporeta, higijena je bila loša, te su poslije neki sebi donijeli ćebad ili su im donijeli vojnici. Brusin je kazala da se pričalo da su žene odvođene i silovane.

Svjedokinja se prisjetila kako je početkom jula 1992. nekoliko dana odvođena, sa kćerkom svjedokinje R-1 i još jednom ženom, da čisti stanove u Tekiji. Izjavila je da su je jednom odvojili i da je jedan vojnik u sobi prisiljavao na oralni seks i tukao.

Odbrane Božidara Perišića i Vinka Zoranovića prigovorile su na relevantnost ovog dokaza.

Perišić i Zoranović optuženi su za progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima. Ova djela su, kako se navodi, počinili tokom širokog i rasprostranjenog napada.

Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Tužilac Ivan Matešić pročitao je i iskaz Naile Šatrović, koja je u međuvremenu preminula, a koja je ispričala kako su srpske snage napale naselje u Rogatici gdje je živjela s mužem i troje djece.

Ona je navela da je sa komšijama otišla u naselje Gračanica, gdje je vojska zadržala muškarce, a ženama rekla da idu u Tekiju. Šatrović je kazala da je tada posljednji put vidjela muža.

Suđenje se nastavlja 20. februara.