Halilović i Veseli: “Gledao me krupnim očima”

Mustafa Tučić je ispričao da je u julu 1992. godine boravio u jednoj kući u zaseoku Bajrići (općina Zvornik), gdje je u tom periodu prolazilo mnogo ljudi. Dodao je da je tamo došla i grupa vojnika među kojima i njegov rođak Fahrudin Demirović zvani Gumeni.

“Oni su po imenu zvali Sakiba Halilovića Kibeta na tom čelu da je bio. On se kao nešto pitao, ako se išta pitao”, rekao je svjedok, pojasnivši da nikad nije čuo Halilovića da izdaje nekom vojno naređenje.

Tučić je kazao da je tu došla i Elfeta Veseli, koju je od ranije poznavao, a koja mu je prilikom razgovora rekla da se “priključila toj grupi od Kibeta”.

Svjedok se prisjetio da je u tom periodu u Bajrićima vidio dječaka Slobodana koji je bio “pri grupi od Kibeta”, te za kojeg je rekao da je “imao veliku privilegiju” i da je dolazio u kuću gdje je on lično boravio.

Jedne prilike, kako je kazao, dječak je odveden na kupanje, a svjedok je čuo da je pokušao pobjeći i da ima modrice po sebi. Tučić je naveo da je isti ili naredni dan njegov rođak Gumeni došao s dječakom na kojem se vidjelo nekoliko modrica, te koji se smijao i rekao: “Ja sam Gumeni dva”. Pojasnio je da su Gumeni i dječak bili u dobrim odnosima.

Tučić je naveo da je sredinom oktobra otišao u Tuzlu, te da je čuo priče da je dječak ubijen u Bajrićima i da je to uradila Veseli. Ne mogavši precizirati vrijeme, svjedok je rekao da je sreo Veseli i pitao je jesu li istinite priče o njoj.

“Ona je ućutila i stala. Kaže: ‘I oni su meni ubili oca i brata. Ja sam izbezumljena’”, rekao je Tučić. Nakon što mu je Tužilaštvo predočilo zapisnik u kojem je izjavio da je upitao Veseli je li ubila dječaka kao što se priča, na šta je ona odgovorila sa: “Jesam, hoću, i oni su meni ubili brata i oca”, svjedok je odgovorio “da je to to”.

Odgovarajući na pitanje Odbrana, svjedok je potvrdio da nikad ranije nije spominjao Veseli, te da nije vidio da se ona na ružan način odnosi prema djetetu.

Za zločine počinjene u Zvorniku sudi se Sakibu Haliloviću i Elfeti Veseli. Kako stoji u optužnici, Halilović je bio komandant Diverzantskog voda združenih jedinica Liplje – Kamenica, i u zaseoku Bajrići posmatrao je svirepo ubistvo 12-godišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića. Njega je, prema optužnici, zaklala Veseli.

Drugi svjedok Fahrudin Demirović, koji je tražio da njegov lik ne bude objavljen u medijima, ispričao je da je u prvoj polovini 1992. bio u Našicama u Hrvatskoj u centru za obuku, te da se Sakib Halilović spominjao kao jedna od osoba koja je bila “u toj nekoj organizaciji”.

Pojasnio je da je iz Hrvatske s grupom od više od 20 osoba stigao u Bajriće, a da je Halilović došao ili s njima ili prije njih. Dodao je da je tamo vidio i Elfetu Veseli.

Svjedok je potvrdio da je u julu 1992. u Bajrićima bio dječak Slobodan, za kojeg je čuo da je doveden iz Kamenice, te je pojasnio da je bio blizak s njim.

Demirović se prisjetio da ga je jedne prilike vidio u ćošku, skinutog golog i da su svi galamili na njega jer je pokušao pobjeći kad su ga kupali. Te prilike, kako je istakao, Veseli nije bila prisutna. Svjedok je naglasio da mu je pokušao pomoći i uspio smiriti galamu. Naredno jutro Demirović je krenuo na teren.

“Vratim se da vidim malog Slobodana. Vidim sjedi s ručicama… Gleda i trese se. Gleda me krupnim očicama”, rekao je svjedok, dodavši da je dječaku pokušao objasniti da će ga vjerovatno razmijeniti.

Demirović je istakao da mu je, prolazeći pored kuće u kojoj je inače boravio Halilović, jedan vojnik kazao da “vijećaju” šta će biti s dječakom. Svjedok je naglasio da ne zna ko je bio u kući.

Po povratku s terena, svjedok je istakao da je čuo da je Slobodan ubijen i da su to učinili “oni koji su otišli sa Kibetom”. Naveo je kako je poslije čuo priče da su “Sakib i Remiza donijeli odluku da se dijete ubije”, kao i da su druge osobe umiješane u ovaj događaj.

Suđenje će se nastaviti 5. februara.