Zaštićena svjedokinja Z-15 je rekla da ne zna zbog čega je ranije navela da je prepoznala Miloševića kada je 16. maja 1995. napadnuta Zaklopača i ubijen njen suprug i drugi mještani.
Ona je ispričala kako je tog dana pobjegla u kuću Alije Hamidovića kada je došla vojska u kamionima i počela pucnjava. Prema njenim riječima, u kuću su došla tri maskirana vojnika s uperenim puškama i ona i još jedna žena su molile da ih ne ubiju.
Kako je dodala, vojnici su od Hamidovića tražili ključeve od vozila i on im ih je dao, te izašao s njima. Ona je precizirala da su vojnici imali mrežice preko lica, “kao za pčele”, i nikoga nije prepoznala.
Kada se pucnjava smirila, izašli su iz kuće i vidjela je mrtva tijela supruga, Hamidovića i drugih komšija. Otišli su iz sela i nakon skrivanja po šumi predali se u Vlasenici, da bi konačno stigla u Zagreb.
Tu je, kako je navela, s drugim ženama bila smještena u džamiji i davali su izjave njoj nepoznatim osobama. Z-15 je kazala da ta izjava nije tačna. U njoj je navela da je prepoznala Miloševića, kojeg je poznavala kao komšiju policajca, kao i Marinog sina, za kojeg je misli da se zove Cvjetin.
“Tako mi je bilo krivo, jer nisam vidjela lica. Odmah sam htjela ispraviti tu izjavu, ali narod je govorio da se ne smije mijenjati izjava”, kazala je Z-15.
Tužiteljica Dika Omerović predočila je svjedokinji izjavu koju je dala tužiocu u Tuzli 2004. godine, u kojoj je navela da je vidjela Miloševića u uniformi i s kratkom puškom. Izjavila je da su njena djeca “izvirivala”, da su njenom mužu Milomir i Cvjetin naredili da stoji između kuća, te da je Milomir pucao u oca.
Svjedokinja je kazala da je tako izjavila, ali da nije bilo tako.
“U onom strahu i bijesu govorila sam ime koje mi je na um palo… Da sam vidjela, rekla bih”, kazala je ona.
Tužiteljica joj je predočila i iskaz dat 2010., u kojem je navela da se ne može izjasniti o onome što se dogodilo i da je u Zagrebu “izjavu dala pod utiskom priča”, a da “ni sama više ne zna šta je istina”.
Tada je izjavila i da osjeća strah, jer im je otac Miloševića stavio do znanja da se neće dobro završiti ako budu teretili njegovog sina. Svjedokinja je kazala da je otac “davno” pijan prošao kroz selo i da je “samo” rekao da njegov sin nije kriv, ali da nije nikome prijetio.
Miloševiću se se sudi s Radomirom Pantićem, Brankom Jolovićem, Nenadom Vukotićem i Nikolom Lošićem za učešće u ubistvima bošnjačkih civila u Zaklopači. Prilikom napada na Zaklopaču ubijeno je najmanje 57 civila, među kojima je bilo žena, djece i staraca.
Prema optužnici, Pantić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Milićima, Milošević pripadnik policije, a Jolović, Vukotić i Lošić pripadnici VRS-a.
Na pitanja Miloševićevog branioca Dragiše Mihajlovića, Z-15 je potvrdila da je u iskazima iz 2011. i 2016. Tužilaštvu BiH promijenila ranije navode i svjedočila kao na današenjem ročištu. Kazala je da joj se Milošević nikada nije obratio niti bilo šta nudio.
“Meni kad je dijete imalo udes, ja sam mislila da je to zbog mojih neistina”, rekla je Z-15.
Ona je izjavila da ne postoji razlog zbog kojeg bi sakrila imena odgovornih za smrt muža.
Suđenje se nastavlja 14. februara.
