Britanski advokat sprema tužbu protiv Srpske pravoslavne crkve za seksualno zlostavljanje

Kesar je za BIRN rekao da se navodno zlostavljanje desilo u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, ali da je “zbog jakih veza između država regiona i Srpske pravoslavne crkve malo vjerovatno da bi tužitelji došli do pravde na lokalnim sudovima”.

“U fazi smo finaliziranja ove tužbe, a nadamo se da ćemo je uložiti u nekoliko narednih dana. Tužitelji tvrde da, zahvaljujući vezi između država i Srpske pravoslavne crkve, nisu mogli dobiti pristup pravdi u BiH i Srbiji, tako da su morali posegnuti za parnicom u Velikoj Britaniji u okviru doktrine forum non conveniens”, kazao je Kesar aludirajući na princip po kome tužitelj može tražiti procesuiranje slučaja u drugom pravosudnom sistemu.

Kesar uvjerava kako Srpska pravoslavna crkva ima “značajno prisustvo” u Velikoj Britaniji, gdje se ponekad šalju njeni sveštenici, tako da se ovaj slučaj može suditi u Londonu.

On je rekao da su tužitelji dva đakona, dvije žene koje tvrde da su zlostavljane u dobi od 12 i 13 godina, te porodica 19-godišnjeg polaznika sjemeništa koji je preminuo 1999. godine, za čiju smrt njegova majka krivi sada penzionisanog biskupa Vasilija Kačavendu.

BIRN je pisao Srpskoj pravoslavnoj crkvi tražeći da odgovori na navode iz tužbi, ali do trenutka objave ovog teksta nije stigao nikakav odgovor.

“Moja je lična obaveza da ovo istjeram do kraja”, kazao je za BIRN Bojan Jovanović, jedan od šest tužitelja.

Jovanović, 44-godišnji sveštenik Srpske pravoslavne crkve, izašao je u javnost 2015. sa navodima protiv Kačavende, tvrdeći u jednom televizijskom intervjuu da ga je biskup seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu dovodi dječake.

“Ja pripadam Srpskoj pravoslavnoj crkvi cijelim svojim tijelom i dušom.(…) Ja ne radim protiv Crkve, ja sam u njoj odrastao, ali me boli kad vidim da, kad tražite zaštitu i pomoć, Srpska pravoslavna crkva vas napada, optužujući vas da ste strani plaćenik i izdajnik”, rekao je on.

Kačavenda je tužio Jovanovića za klevetu i ovaj postupak i dalje je u toku.

“Ja mirno spavam, opušten sam, imam čistu savjest, tako da pozdravljam ne samo suđenje nego i svaki novi dan”, Kačavenda je izjavio “Večernjim novostima” u novembru 2015. godine.

Jovanović, koji je još uvijek sveštenik, kazao je za BIRN da, tri godine nakon televizijskog intervjua, on još uvijek dobija prijetnje smrću jer je javno progovorio, ali su on i preostali tužitelji imali podršku nekih pravoslavnih sveštenika koji, kako je rekao, žele da istina izađe na vidjelo.

Jovanović je kazao da je 35 osoba iz Srbije, BiH i Hrvatske tražilo da se priključi tužbi koju podnosi Kesar.

Kačavenda se penzionisao 2013. zbog, kako je Crkva navela, lošeg zdravlja, ali njegov je odlazak došao nakon što se na internetu pojavio snimak koji ga prikazuje kako ljubi mladića.

Majka studenta sjemeništa koji je preminuo 1999. godine tvrdi da je njen sin ubijen nakon što je odbio Kačavendu. Prema službenom izvještaju policije, Milić Blažanović se ubio tako što je aktivirao bombu u manastiru u mjestu Šekovići.

Kačavenda je prethodno negirao optužbe, tvrdeći da je on žrtva “progona”.

Upitan o biskupu 2015., lider Srpske pravoslavne crkve patrijarh Irinej je rekao za “Kurir”: “Čim smo dobili dokaze, biskup se penzionisao.”

Kačavenda se nikad nije suočio sa krivičnim optužbama zbog ovih navoda i snimka. Jedan od slučajeva seksualnog nasilja protiv sveštenika koji je dospio do suda bio je protiv biskupa Pahomija, koji je bio optužen za seksualno zlostavljanje četvoro tinejdžera, od kojih je najmlađe imalo 13 godina, tokom 1999. i 2000.

Pahomije je bio optužen 2003. te je četiri godine kasnije, nakon odgađanja uzrokovanih prebacivanjem slučaja iz Vranja u Niš, proglašen nevinim. Viši sud, odnosno Niški okružni sud, potom je potvrdio presudu.

Vrhovni sud Srbije je 2007. proglasio ove dvije sudske presude nezakonitim, ali nije mogao narediti ponovno suđenje zbog pravila da jednoj osobi ne može biti suđeno dva puta za isti zločin.

Jedan 24-godišnjak je 2013. izjavio za “Vranjske novine” da ga je Pahomije seksualno zlostavljao tokom perioda od devet godina. “Svaka noć u manastiru za mene je bila kao pakao”, rekao je on.

Protiv Pahomija nikada nije podnijeta kaznena prijava, ali je Vranjska biskupija podigla tužbu protiv osobe koja ga je optužila, bivšeg skladištara, za pronevjeru i zloupotrebu položaja.

Pahomije je ostao na dužnosti. On je uvijek tvrdio da je nevin, govoreći da je žrtva onoga što on opisuje kao antipatriotske i antiklerikalne zavjere.

U drugom predmetu, bivši lider manastira Hopovo na sjeveru Srbije, sveštenik Ilarion, bio je uhapšen 2001. zbog sumnje da je seksualno zlostavljao maloljetnike u manastirskoj bašti.

Ilarion je odmah od strane Srpske pravoslavne crkve smijenjen sa funkcije, a u oktobru 2006. osuđen je na deset mjeseci zatvora. Kaznu mu je kasnije povećao na jednu godinu Okružni sud u Novom Sadu.

Tokom 2017. Vrhovni sud Srbije je naredio ponovno suđenje. Predmet nikada nije došao do suda zbog zastare. Tadašnji ministar pravde Srbije Dušan Petrović tražio je od Vrhovnog suda da otpusti sudije zadužene za taj slučaj. Sud im je izdao upozorenje.