Migranti iz straha ostaju u hladnom i blatnjavom šatorskom naselju

Živi u šatorskom naselju Trnovi kod Velike Kladuše, grije ga stara i istrošena odjeća i mala vatra u sredini naselja kojeg dijeli s još oko 70 migranata. Nedavni snijeg, bljuzgavica i hladnoća za njega nisu razlozi dovoljni da se “preseli” u halu tvornice “Miral” gdje su migrantima obezbijeđeni suhi i topli kreveti i hrana.

“U kampu ‘Miral’ postoji dosta različitih grupacija i različitih tipova ljudi, neki prave nerede i konzumiraju drogu i alkohol, zato sam se odlučio držati po strani”, kaže Zafer i dodaje da je na putu od Pakistana u posljednje dvije godine prošao kroz Iran, Tursku, Grčku, Makedoniju i Srbiju.

U BiH je već četiri mjeseca. Prije nego što je došao u Veliku Kladušu bio je nekoliko dana u Bihaću. Želi da stigne do Italije.

“Glavni razlozi mog odlaska iz Pakistana su ekonomske prirode. U mojoj državi vlada veliko siromaštvo. Već šest puta sam pokušao preći granicu. Dva puta sam uspio preći i slovensko-hrvatsku granicu, ali sam deportovan u Bosnu. Slovenska policija je bila korektna, popisali su osnovne informacije o nama i deportovali su nas, dok je Hrvatska policija bila neprijateljski nastrojena, tukli su nas i pljačkali, te nas nakon toga deportovali za BiH. U kampu možete vidjeti dosta ljudi s fizičkim ozljedama kao dokaz torture hrvatske policije”, prepričava Zafer.

Veliki broj migranata i izbjeglica već se ranije premjestio iz šatorskog naselja u Trnovi u hale tvornice “Miral”.

Oni koji su ostali rekli su novinarki Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da ne žele otići iza šatorskog naselja, iako su uslovi tu loši, jer se u “Miralu” plaše netrpeljivosti među različitim grupama i ograničenja kretanja što bi ih spriječilo da ponovo pokušaju preći granicu.

U šatorskom naselju je ostao i Afganistanac koji se predstavlja jedino kao Komando i koji je već osam mjeseci u Velikoj Kladuši.

“Ovdje sam sklopio šator, pomažem volonterima i ostalim osobama koje su zadužene da vode brigu o izbjeglicama koje svakodnevno pristižu. Učim ih da se prilagode životu u BiH i sprečavam međusobne sukobe određenih grupacija. Nisam otišao u ‘Miral’ zato što smatram da sam korisniji ovdje. Nedavno je 45 migranata deportovano iz Hrvatske. Njih sam uputio u kamp ‘Miral’, te im dao određene savjete i upute za preživljavanje”, kaže Komando i dodaje kako mu hladnoća još uvijek ne smeta.

On je ranije pokušao preći hrvatsku granicu, ali ga je policija uhvatila i deportovala u BiH. Kaže kako ga hrvatska policija “nije tukla ni zlostavljala”.

“Nastojao sam im objasniti da smo mi samo ljudi u potrazi za boljim životom. Nismo talibani, mafijaši niti kriminalci i nemamo namjeru da se zadržavamo u Hrvatskoj, naš cilj je sretniji i bolji život u Evropskoj uniji”, rekao je tridesetdvogodišnji Afganistanac.

Kaže da ima nekoliko rođaka koji su već uspjeli emigrirati u zemlje Evropske unije, a jedan od rođaka je sada u Kazahstanu.

“Moja porodica je ostala u Afganistanu. Jako su zabrinuti za mene, ali donijeli smo zajedničku odluku da pobjegnem od korumpiranog sistema i besmislenog režima. Kada u Afganistanu ne želite služiti sistemu, cijela vaša porodica je u opasnosti. Ovako imam neke šanse da pokušam nešto ostvariti i pomoći svojoj obitelji. Domovina je kao majka i ne bih je nikad napustio da uslovi nisu toliko teški. Jedina opcija tamo bila je da budem vojnik i služim režimu i politici koja uništava vlastiti narod. Često se sjetim problema kroz koje prolaze moji sunarodnjaci i porodica. Svako večer plačem u nadi da će biti bolje”, kaže Komando.

Stotine migranata je prije nekoliko sedmica blokiralo granicu između BiH i Hrvatske. Oni su bili nezadovoljni jer su granice za njih zatvorene. Nakon nekoliko dana na graničnom prelazu Maljevac migranti su premješteni u halu tvornice “Miral”, tek nakon inicijative Udruženja privrednika Velike Kladuše.

Isprva se činilo da su svi zadovoljni jer je granica odblokirana, a migranti smješteni na drugo mjesto, ali vlasnik “Mirala” Boris Horvat kaže za BIRN BiH kako danas osjeća posljedice svoje odluke da krajem oktobra ustupi halu svoje firme Vladi Unsko-sanskog kantona, Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) i Ministarstvu sigurnosti.

“Od tog datuma ja takve probleme imam što se tiče općinskih organa. Na sve moguće načine oni dižu na mene drvlje i kamenje, a ja ne vidim šta sam u svemu tome pogriješio. Pomogao sam da se ljudi maknu s graničnog prelaza i da se prebace u hale gdje je toplo. Sad ispada da ja nemam dozvole za te hale. Ne razumijem šta više hoće od mene”, kaže Horvat.

Slično iskustvo ima ugostitelj Asim Latić. On već mjesecima priprema obroke za migrante. Već ih je napravio oko 140.000.

“Mi znamo šta je to biti izbjeglica. I mi smo se organizovali i deset mjeseci pripremamo obroke za migrante. Ja nikakvih problema do sada nisam imao. A znale su biti ogromne gužve. Ovdje rade volonteri. Ali nekome to smeta i već je dolazila inspekcija. Sada traže da imamo dozvolu za volontere. A samo želimo pomoći tim jadnim ljudima”, rekao je Latić.

U BiH je od početka godine ušlo više od 20.000 migranata, a prema procjenama Ministarstva sigurnosti u ovom trenutku ih je manje od 5.000 u zemlji. Najveći broj se nalazi u Unsko-sanskom kantonu.