Advokatica Mirna Delalić, koja u ovom predmetu zastupa Lijanovića, potvrdila je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da je žalba napisana na 230 stranica.
Delalić je kazala da se žalila iz svih žalbenih razloga, a fokus žalbe je bio na nepouzdanosti tri svjedoka koji su ranije u ovom predmetu sklopili sporazum o priznavanju krivice – Merseda Šerifovića, nekadašnjeg zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona, Suada Čamdžića, bivšeg Lijanovićevog savjetnika, i Edina Ajanovića, bivšeg ministra u Vladi Tuzlanskog kantona – a na čijim iskazima je, prema mišljenju Odbrane, bazirana presuda.
Odbrana je u svojoj žalbi navela i da je tadašnji ministar Lijanović postupao u skladu s važećim propisima.
Kantonalno tužilaštvo u Tuzli uložilo je odgovor na žalbu na ovu presudu.
Skupa s Lijanovićem je na četiri godine zatvora osuđen i njegov nekadašnji savjetnik Stipe Šakić.
Presudom je Lijanović proglašen krivim jer je udružio više osoba na području Federacije, te počinio krivična djela koja se odnose na dodjelu poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH u periodu od 2011. do kraja 2014. godine.
Čitajući presudu, predsjedavajuća Vijeća Vildana Helić je u januaru ove godine navela da je Lijanović donosio provedbene propise koje je prilagođavao na način koji će mu omogućiti i olakšati zloupotrebe u poticajima.
U presudi stoji da je Lijanović preko članova udruženja isplatu poticaja uslovljavao vraćanjem polovine odobrenih sredstava, a nakon isplate novca preko članova udruženja organizovao povrat novca.
Svi članovi udruženja su optuženi da su pribavili imovinsku korist u iznosu od 836.000 KM, a osuđeni su ovom presudom za pribavljenu imovinsku korist od preko 790.000 KM.
