Perović je ispričao da je na početku rata s mještanima dežurao u svom selu Guždelji, odnosno u zaseoku Potkom, te naglasio da nije išao u vojnu akciju dok nije bio pozvan 2. augusta 1992. da dođe u selo Gučevo gdje je “bila komanda”.
Optuženi je pojasnio da su istog dana otišli u akciju i došli u selo Kozadre, gdje je vidio kako vojska izvodi stanovnike.
“Muškarce su odvojili povezane. Tuga, jauk”, rekao je optuženi, pojasnivši da se radilo o stanovništvu bošnjačke nacionalnosti.
Tvrdi da je u jednom trenutku rečeno da se žene i djeca trebaju odvesti “u begovu kuću” u selu Dobrašina, te da je i njemu rečeno da ide za njima. Naglasio je da tokom puta “niko ni s kim nije pričao”.
Perović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), u noći između 2. i 3. augusta 1992. u selu Dobrašina (općina Rogatica) pomogao drugom vojniku da siluje oštećenu S-2, da bi u istoj noći sam izvršio drugi oblik teškog seksualnog nasilja nad oštećenom S-1.
Optuženi Perović je kazao da je na putu do Dobrašine imao stomačne probleme, a da je po dolasku u selu javio da ne može ostati, te mu je bilo dozvoljeno da se vrati.
Prema njegovim riječima, on je vidio begovu kuću u Dobrašini, kao i narod koji je već bio ušao u avliju i suteren kuće.
Iz Dobrašine, Perović je naglasio da se vratio u dom u Gučevu, nakon čega je otišao kući u svoje selo. Odgovarajući na pitanja svoje advokatice Zorane Čarkić, optuženi je negirao da se vratio do kuće gdje su ostale žene i djeca.
“Kasnije sam čuo priče da su ih deportovali u Sarajevo”, rekao je on.
Javnost je kratko bila isključena sa suđenja prilikom unakrsnog ispitivanja optuženog.
Suđenje će se nastaviti 28. novembra.
