Zaštićena svjedokinja “B” ispričala je da je u logoru “Vojno” bila tri mjeseca nakon što je su je vojnici, skupa sa suprugom, odveli iz kuće. Prema riječima svjedokinje, kasnije je od komšinice Hume Omanović saznala da se vojnici koji su je odveli u logor zovu Ivica Kolobara i Nedžad Tinjak.
Svjedokinja “B” je ispričala da je prilikom odvođenja u logor predala zlato i novac jer su vojnici prijetili da će ubiti jednog momka.
Po dolasku u logor, kako je navela svjedokinja, rečeno im je: “Dobrodošli u pakao”.
“I jest nastupio pakao iste minute. Svaki dan su zlostavljali. Mene su isto zvali Mihalj i Šunjić Dragan. Taj dan sam dobila 30 šamara, jedan s jedne, drugi s druge strane. Treći držao pištolj da me ubije”, kazala je svjedokinja koja je rekla da je vođena na radove.
Na pitanje Tinjakovog advokata Fadila Abaza da li je u “Vojnom” viđala osobe koje su je privele, svjedokinja je kazala da se ne može sjetiti da ih je viđala.
Tužilaštvo BiH za učešće u zatvaranju, zlostavljanju i progonu bošnjačkog stanovništva tereti Nedžada Tinjaka, zajedno s Nedžadom Ćorićem, Jurom Kordićem, Draženom Lovrićem, Darijom Sušcem, Nuhanom Šikalom, Darijom Mihaljem, Stankom Škobićem, Tomislavom Ančićem, Marinkom Šunjićem i Slavkom Golemcem.
Oni su optuženi da su kao pripadnici Prve bojne Druge brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i “Kažnjeničke bojne” počinili zločin protiv čovječnosti od jula 1993. do marta 1994. godine.
Drugi svjedok Denis Vuk ispričao je da je kao petnaestogodišnjak sa svojom porodicom uhapšen i odveden u logor “Vojno”, odakle je odvođen na prinudne radove.
“Nosio sam manjerke po liniji razgraničenja HVO-a”, kazao je svjedok i dodao da mu je otac premlaćivan u logoru.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. novembar.
