“Na vratima škole u Donjoj Mahali ih je mnogo bilo, jedva su čekali da nas udaraju. Neki su niski bili, penjali su se na stolice da bi nas mogli udarati. Poslije sam saznao da su dvojica od ovih koji su nas tukli bili Mato i Anto Živković”, rekao je Svetozar Popović.
On je izjavio je da je, zajedno s drugim zatvorenicima, često odvođen na kopanje rovova. Prema Popoviću, na kopanju rovova njegov mlađi brat ranjen je u glavu.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato Živković zvani Rakijica, Anto Živković, Stjepan Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Toma Šišljagić je ispričao da je neko vrijeme prije odlaska na razmjenu pred kraj decembra 1992. na kopanju rovova ubijen Mićo Danilović, koji je bio zatočen s njim.
“Nas 20-ak su odveli iz škole u jednu kuću u Orašju i onda su nas odvodili po raznim linijama da kopamo rovove. Jednog dana su nas četvoricu odveli na nasip da kopamo. Došla su trojica vojnika HVO-a, dali nam cigarete da pušimo, a nedugo zatim su rafalom ubili Miću. Jedan od vojnika iz rova nam je rekao da je od snajpera poginuo”, kazao je Šišljagić.
Treći svjedok Ljubo Popović se prisjetio da je otišao nekoliko puta na kopanje rovova, gdje su poginula dvojica zatočenika, a da je on od januara 1993. radio na izgradnji puta.
Izjavio je da su ih stražari tukli rukama, nogama, palicama i da su čak nekima i “vratima prste prebijali”.
Suđenje će se nastaviti 7. novembra.
