Članak

Šušnjar: Najviše se čuo plač djece

19. Septembra 2018.12:42
Svjedok Tužilaštva BiH je kazao da ima saznanja da je Radomir Šušnjar zvani Lalco bio prisutan kada je njegova majka nastradala u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu.

Suljo Kurspahić je ispričao da je krajem 1993. godine od rođaka Hasiba Kurspahića saznao za dešavanja u kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici.

“U kuću Adema Omeragića su ih ubacili k'o sardine. Ubacili su bombe i zapalili. Vidio je da su vrata napola otvorena. Tada je moj otac Edhem skupa s njim izašao. Hasib je ostao, a moj babo je pobjegao. Majka je ostala unutra i nastradala. Hasib je rekao da se najviše čuo plač djece”, prepričao je svjedok i dodao da mu je rođak kazao da su tu bili “Lukići, Mitar Vasiljević i Radomir Šušnjar zvani Lalco”.

Kurspahić je napomenuo da Šušnjara poznaje od srednjoškolskih dana te da su kao dječaci igrali fudbal.

Svjedoku je predočen iskaz iz istrage u kojem je rekao da mu je rođak kazao da je tog dana vidio čovjeka s nadimkom Lalco, ali da nije spominjao ime i prezime te osobe. Svjedok je to potvrdio, pojasnivši da jedino Šušnjar ima taj nadimak.

Radomir Šušnjar je optužen za učešće u ratnom zločinu počinjenom kada je u kući u Pionirskoj ulici u Višegradu prisilno zatvoreno i zapaljeno više osoba bošnjačke nacionalnosti.

Šušnjar je optužen da je, s drugim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) i paravojnih formacija, učestvovao u nezakonitom zatočenju civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik, njihovom pljačkanju i zatvaranju u kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu, nakon čega je kuća zapaljena, a na nju su optuženi i drugi pripadnici VRS-a i paravojnih formacija pucali iz vatrenog oružja kako bi spriječili civile da pobjegnu.

Sejdalija Kurspahić je naveo da je njegovo selo Koritnik napadnuto početkom juna 1992. godine, kada je s mlađim muškarcima pobjegao, dok su stariji mještani ostali.

Od svjedoka VG-5, koji je uspio pobjeći iz kuće u Pionirskoj ulici, Kurspahić je saznao, kako je ispričao, da su mještani Koritnika tu bili zatvoreni i da je kuća zapaljena.

“Čuo je vrisku i plač. VG-5 mi je rekao da je vidio moje roditelje u kući i ostale mještane sela. Znao sam da je bilo oko 50 do 60 ljudi tu. Posmrtni ostaci mojih roditelja nisu nađeni”, izjavio je Kurspahić.

Suđenje se nastavlja 27. septembra.

Emina Dizdarević Tahmiščija