Ninković i ostali: Granatiranje Grapske
Amel Bešić, koji je 1992. imao 19 godina, kazao je da su srpske snage 10. maja granatirale Grapsku nakon što su predstavnici sela odbili da predaju lično naoružanje.
Prema Bešiću, od granatiranja su u selu poginule 33 osobe, a od 40-ak onih koji su ostali u selu, 25 je ubijeno, a njihovi ostaci nikad nisu pronađeni.
“U večernjim satima, kada je prestalo granatiranje, žene i djeca su prevezeni autobusima ka Gračanici, a mi muškarci smo odvedeni u školu u Kostajnicu, odakle smo sutradan prebačeni u logor ‘Bare’”, ispričao je svjedok.
Optužnica za zločine počinjene u Doboju tereti Milana Ninkovića, Borislava Paravca, Andriju Bjeloševića i Milana Savića da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je uključivao progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva. Paravac je u to vrijeme bio predsjednik, a Ninković član Kriznog štaba općine Doboj, Bjelošević načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB), dok je Savić bio njegov zamjenik.
Prema iskazu svjedoka, otac mu je samo jednu večer ostao u logoru jer je, kako je naveo Bešić, po njega došao Nikola Jorgić i odveo ga u Centralni zatvor u Doboju, dok je svjedok ostao sa starijom braćom. Dodao je da su nakon sedam dana braća prozvana kao rezervisti milicije i odvedena u zatvor u Doboj.
Bešić se prisjetio da je 23. maja po njega došao Jorgić, koji ga je odveo u zatvor u Doboju, gdje je sreo oca, koji je bio pretučen. Pojasnio je da je Jorgić tog dana izveo njegovog oca, a da je on ostao još dva dana.
“Po izlasku nam je Jorgić dao propusnice i odveo nas u Grapsku, da iskopamo oko 100.000 njemačkih maraka, koje smo mu dali da nas i braću izvede iz Doboja. Svaki dan nam je davao druge informacije. Nakon sedam dana, zapucalo je i mi smo pobjegli prema Gračanici. Jedno vrijeme smo se vraćali, ali braću i amidžića koji je bio s njima nikada nismo pronašli”, istakao je Bešić.
Nikola Jorgić je 1997. godine u Njemačkoj osuđen za zločine počinjene u BiH.
Suđenje će se nastaviti 4. septembra.
