Presuda za zločine u Višegradu 6. septembra
na području Višegrada.
Odbrana Mirka Tasića je u završnoj riječi zatražila da njihovog branjenika Sud oslobodi krivice i plaćanja troškova postupka, naglasivši da Tužilašvo BiH nije dokazalo da je on učestvovao u odvođenju muškaraca i silovanju zaštićene svjedokinje P-2.
Momir i Mirko Tasić su optuženi za silovanje dvije osobe, a zajedno s Petrom Tasićem na teret im se stavlja da su u junu 1992. učestvovali u prisilnom nestanku šest žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su prethodno uhapsili, mučili i zlostavljali, a potom odvezli u pravcu Užica, nakon čega im se gubi svaki trag.
Prema optužnici, Momir i Petar Tasić su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), a Mirko Tasić je bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Višegradu.
Mirsada Beganović-Žutić, braniteljica optuženog Mirka Tasića, rekla je da Vijeće ne može osuđujuću presudu zasnivati na iskazima svjedokinja P-1, P-2 i P-4 jer nisu uvjerljivi ni logični.
“Izostala je jasna identifikacija lica, nije dokazano da je Mirko Tasić lice ‘Mire’. Radi se o zamjeni identiteta, a lice s nadimkom ‘Mire’ i danas živi u Višegradu”, kazala je Beganović-Žutić i napomenula da su opisi osobe zvane “Mire” potpuno različiti u iskazima ove tri svjedokinje.
Advokatica je istaknula i da Odbrana smatra da je imovinskopravni zahtjev za naknadu štete za svjedokinju P-2 neosnovan.
Dodala je da su svjedoci Odbrane naveli da je Mirko Tasić bio rezevni policajac, da nije mogao napuštati punkt, da nije imao kontakt s vojskom i da nije imao nadimak.
