Radenko Grujić, bivši pripadnik jednog od prijedorskih interventnih vodova, svjedočeći u korist Odbrane Radenka Marinovića, ispričao je da je zadatak jedinice bila intervencija u slučaju napada te potvrdio da su se pratili konvoji, među kojima i onaj što je zatvorenike iz “Omarske” prebacio u “Manjaču” u augustu 1992. godine.
“Učestvovala su oba voda, ali ne svi njihovi pripadnici. Po dva momka su bila u autobusu pratnja. Osim Interventnog voda, bilo je u pratnji još policajaca, iz Omarske ili nekog drugog mjesta”, kazao je svjedok, koji je pojasnio da je svaki vod brojao 22 do 24 čovjeka i da su na raspolaganju imali dva oklopna vozila koja su bila u pratnji konvoja.
Prisjetio se da je bio u jednom od zadnjih autobusa u koloni, da su u večernjim satima stigli pred “Manjaču”, ali da zatvorenike tamo nisu htjeli primiti, kao i da je on spavao u konjušnici koja je bila udaljena 150 metara od autobusa.
“Nisam čuo da je bilo nekih dešavanja. Ujutro smo kod autobusa čekali da se završi prebrojavanje i tu je bilo malo komešanja, malo galame, ali nije bilo intervencije”, tvrdi svjedok.
Za Marinovića je svjedok rekao kako nije siguran da je bio u pratnji konvoja, ali pošto je ranije bio ranjen u obje noge i otežano se kretao, mogao je, prema njemu, samo biti u oklopnom vozilu. Za optuženog Zorana Babića je napomenuo kako misli da ga je vidio u “Omarskoj” i da je bio u oklopnom vozilu, te da ni on ni Marinović nisu bili s njim u vodu.
Na upit Odbrane šta su sve interventni policajci dužili, svjedok je odgovorio da je to bilo automatsko naoružanje i dodao: “Nisam vidio da je iko nosio nož.”
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je kazao da se noževi nisu dužili, ali da nisu bili ni zabranjeni. Dodao je da zna kako većina nije imala nož.
Svjedokinja Mira Glušac je rekla da godinama poznaje Marinovića i da o njemu nije čula ništa loše.
Kako je izjavila svjedokinja, Marinovićevu suprugu je upoznala s komšijom Vejsilom Puškarom, koji nije reagovao na ime optuženog.
Marinovića, Babića i Darka Mrđu, bivše pripadnike Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, optužnica tereti da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske. Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.
Babićeva Odbrana je među dokazima pročitala i uložila iskaz koji je Tužilaštvu dao Miroslav Tunšek, svjedok koji je preminuo, a koji je u izjavi opisao sprovođenje prema “Manjači” u autobusima.
Svjedok je u iskazu rekao da, kada su vozila stala, u njih su ulazili ljudi iz Interventnog voda, ali da vozač autobusa u kojem se on nalazio nije htio da im otvori vrata, te da je kasnije od ostalih Prijedorčana čuo da su premlaćivani.
Nastavak suđenja je 3. augusta.
