Državno tužilaštvo pročitalo je iskaz Senada Čilića u kojem je rekao da je nakon srpskog preuzimanja vlasti u Prijedoru izvršeno “čišćenje” sela u kojem je živjelo bošnjačko stanovništvo.
On je, kako se navodi u iskazu, pobjegao 20. jula 1992. kada je počeo napad na Hambarine u šumu Kurevo, gdje se zajedno s ostalim muškarcima iz sela sakrivao sve do kraja augusta i gledao odvođenje svojih komšija.
“Sa mnom u šumi je bio i Faudin Čaušević, koji je jedno jutro otišao po hranu u selo, ali se više nikada nije vratio. Oca su mu primorali srpski vojnici da ga zove da se vrati kada je krenuo nazad prema nama i tada su ga odveli, zajedno s još četiri člana njegove porodice. Čuo sam da su ubijeni u Rizvanovićima i da su njihova tijela pronađena poslije rata”, naglasio je Čaušević.
Sretko Pavić je optužen da je, kao pripadnik Volarske čete koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992. godine, odveo pet civila na punkt u Rizvanoviće, zatvorio ih, a potom ubio.
Nenad Radanović je posvjedočio da je nekoliko dana poslije napada na Brdo, po naređenju otišao sa saborcima iz Volarske čete na punkt u Rizvanoviće i da su smješteni pored škole. Prema njegovim riječima, s njim je na punktu bio i optuženi Pavić.
Radanović je rekao da u njegovom prisustvu nije bilo privođenja muslimana na ispitivanja, niti da je bilo ubistava, kao i da za ista nije čuo.
Suđenje će se nastaviti 9. jula.
