Tužiteljica Remzija Smailagić je navela da iz svih provedenih dokaza proizlazi da su optuženi počinili zločin protiv čovječnosti i zločine protiv ratnih zarobljenika, da je izvršen širok sistematični napad usmjeren protiv civila bošnjačke nacionalnosti, što su optuženi znali i svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu.
“Iz činjeničnog opisa i provedenih dokaza nesporno proizlazi da je u udruženom zločinačkom poduhvatu učestvovalo više osoba, svjesno i s namjerom, te su tako dali svoj doprinos. Kod svih optuženih postojala je svijest za ostvarivanje cilja. Optuženi su u kontinuitetu preduzimali radnje iz optužnice, što predstavlja otežavajuću okolnost”, istakla je Smailagić.
Iz mnogobrojnih svjedočenja, prema njenim riječima, moglo se čuti da su civili hapšeni po istom obrascu, da su neki od njih tretirani kao ratni zarobljenici iako to nisu bili, i da su u VIZ-u bile zatvorene osobe iz više gradova u BiH.
U zgradi policijske stanice, kazala je tužiteljica, nalazio se VIZ sa ćelijama i prostorijama u podrumu, u koje su smještani zatvorenici, a u septembru 1993. broj čuvara, koji su bili pripadnici Vojne policije, udvostručio se.
“Postojala je zapovijed da će se sa zatvorenicima postupati u skladu sa Ženevskom konvencijom. Međutim, svjedoci su rekli da se po toj zapovijedi nije postupalo”, kazala je tužiteljica i dodala da iz izjava oštećenih proizlazi da nisu imali kontakta sa spoljnim svijetom, zbog čega se nisu mogli sjetiti datuma.
Glavni problem u VIZ-u, prema ocjeni tužiteljice, bila je ishrana jer su zatvorenici dobijali jedan obrok u 24 sata, i to suhi, koji su, po naredbi stražara, morali pojesti u kratkom roku.
“Par svjedoka se dobrovoljno prijavljivalo da idu na rad, samo zato da bi dobili nešto hrane”, istakla je tužiteljica Smailagić.
U VIZ-u su, kako je rekla tužiteljica, bile neuslovne ćelije, bez dnevne svjetlosti, zatvorenici su imali jednu deku, stajali su u vodi, ograničen im je bio pristup mokrom čvoru i nisu imali adekvatnu medicinsku njegu, a nisu imali posjete jer su im porodice protjerane.
“Hrvatski zatvorenici su imali pristup ćelijama gdje su bili smješteni Bošnjaci, te su ih fizički i psihički zlostavljali. Zatvorenici su, proizlazi iz svjedočenja, mučeni elektrošokovima u kancelariji upravnika Kraljevića”, navela je tužiteljica.
Za zločine u Ljubuškom optuženi su, uz Kraljevića, Mate Jelčić, Slavko Skender, Stojan Odak, Vice Bebek, Vinko Radišić i Dragan Miloš. Kraljević, Jelčić i Skender su, prema optužnici, u različitim periodima od septembra 1993. do marta 1994. bili upravnici u zatvoru koji se nalazio u zgradi policije u Ljubuškom i u kojem je bilo zatočeno više od 100 osoba bošnjačke nacionalnosti. Ostali optuženi su bili stražari.
Na teret im je stavljeno da su zatočene civile i ratne zarobljenike držali u neuslovnim prostorijama, dozvoljavali njihovo maltretiranje, davali im vrlo malo hrane te ih odvodili na prinudne radove.
Nastavak suđenja je 14. juna, kada je predviđeno iznošenje završnih riječi Odbrana.
