Subota, 22 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Zaštićeni svjedok D-1 je rekao da se 1. maja 1992. sa prijateljem srpske nacionalnosti vozio iz Semizovca prema Vogošći, gdje su zastali u koloni vozila koje je kontrolisala, kako je naveo, srpska policija.

U tom trenutku, kako je kazao svjedok, u crvenom “Golfu” stigao je Jovan Tintor kojem su policajci govorili da se ljudi iz kolone bune zbog preusmjeravanja saobraćaja. Tintor je zatim, prema riječima svjedoka, policajcu rekao: “Ko se buni ubijajte. Ima da se sluša naredba”.

Svjedok je također ispričao događaj od 15. maja iste godine, kada je saznao da je njegov rođak iz Svraka zarobljen u kasarni Semizovac, te je sa prijateljem srpske nacionalnosti otišao u Krivoglavce kod poznanika, kako bi pokušao izvući rođaka.

“Mislim da je taj čovjek bio kum Tintora. On se iznenadio kad me je vidio, pita me odakle ja tu. Ispričam mu da je rođak u kasarni i da mi pomogne. Kaže da je Tintor na Palama na sastanku i da ću te ljude vjerovatno naći u bunkeru. Rekao je da izađem iz Vogošće i da će pokušati da mi pomogne”, ispričao je D-1.

Mjesec dana kasnije, kako je kazao svjedok, policajac Vlado Vujičić došao mu je kući i rekao da Tintor traži njegovog oca i moli da ga dovede u štab u Vogošću. Kako je naveo, njegov otac je bio u Sarajevu te je sa Vujičićem otišao svjedokov brat.

“Nakon tri sata se vratio sa Vladom i rekao da je komandant Tintor ultimativno tražio da dovedemo oca i da tražimo neke Srbe sa Kobilje Glave, u protivnom će pobiti sve muslimane iz Nahoreva”, kazao je svjedok i dodao da je njegov brat otišao u Sarajevo i da je tamo ostao.

Tužilaštvo BiH tereti Tintora, kao bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.

Drugi svjedok Salih Deljkić je ispričao da su ga 14. maja 1992. iz bratovog stana u Vogošći rezervni policajci odveli u restoran “Kod Sonje” gdje ga je ispitivao bivši inspektor Vlačo. Kada je završeno ispitivanje, izašao je u hodnik gdje mu je rečeno da čeka.

Prema njegovim riječima, naišao je Jovo Peranović koji mu je kazao da ide u bunker te je nakon četiri sata izašao vani.

“Peranović mi je rekao da idem, a drugi govori da se njemu zahvalim što izlazim. Peranović mi je rekao da je to Jovan Tintor. Njega nisam uopšte poznavao, čuo sam samo za njega”, dodao je on.

Suđenje se nastavlja 4. juna.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao