Dragomir Kezunović je, zajedno s Draganom Marjanovićem, Sašom Gavranovićem, Vitomirom Devićem i Zoranom Šljukom, optužen za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje (općina Teslić). Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.
Čelik je naglasio da nije dokazana svijest optuženog o zajedničkom djelovanju, niti radnja saizvršenja.
“Odbrana smatra da događaj za koji se moj branjenik tereti nije predstavljao dio širokog i sistematičnog napada protiv civila… Tužilaštvo nije dokazalo da je Kezunović znao da neka njegova radnja predstavlja dio rasprostranjenog ili sistematskog napada”, rekao je Čelik.
On je naveo da Kezunović nije učestvovao u likvidaciji civila na Borju, kao i da nije ni znao da će civili biti ubijeni.
“Moj branjenik je i tokom postupka odavao dojam mirne i poštene osobe koja poštuje ovaj sud… Kezunović je osoba koja je oduvijek iskazivala pacifistička uvjerenja i izjasnio se protiv rata i nacionalizma”, kazao je Čelik.
Iskaz Darija Slavuljice, čiji sporazum o priznanju krivice je Sud BiH u ovom predmetu prihvatio osudivši ga na osam godina zatvora, Odbrana je okarakterisala kao iskonstruisan i proturječan.
“Moja savjest i dalje nije mirna, ali ja do zadnjeg momenta stvarno nisam znao za sudbinu tih ljudi… Ja sam ovdje došao dobrovoljno, imam povjerenja u Vas i kakvu god odluku da donesete ja ću je poštovati”, rekao je optuženi Kezunović.
Prije iznošenja završne riječi, predsjedavajuća sutkinja Vesna Jesenković je kazala da je Sud BiH zaprimio dopis Vitomira Devića u kojem se izjašnjava krivim, kako bi se “utvrdila istina i doprinijelo pomirenju u Bosni i Hercegovini”.
Dević je potom rekao da odustaje od tog izjašnjenja.
