S-2 je rekao da je 11. jula 1995., kao 16-godišnji dječak, iz Srebrenice ka teritoriji pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) krenuo kroz šumu s ocem, bratom i velikom grupom muškaraca u koloni, dok su se njegove majka i sestra uputile ka Potočarima.
Kako je naveo svjedok S-2, kolona se cijeli dan kretala kroz šumu, uz konstantnu pucnjavu, sve dok nisu stigli na brdo Buljim, gdje je on, kako je kazao, od umora i iscrpljenosti zaspao.
“Kada sam se probudio, počeo je pravi pakao. Srpske snage su sve što su imale iskoristile na nas, pucalo se i granatiralo. Jako puno ranjenih i mrtvih je bilo, čuli su se jauci, zapomaganja…”, rekao je svjedok i dodao da je njegov otac od detonacije u tom dijelu puta ranjen.
Kolona je nastavila s kretanjem, i tog je dana, kako je posvjedočio S-2, stigla do brda s kojeg se vidio asfalt u Sandićima.
Prema njegovom iskazu, ujutro 13. jula kolona je putem megafona pozivana na predaju, uz riječi da je tu UNPROFOR, koji će da ih vozi na sigurnu teritoriju.
“Prije izlaska na livadu morali smo baciti sve svoje stvari. Tražili su nam zlato i novac i govorili da će ubiti svakog kod kojeg nađu ako sam ne preda. Strašno je bilo tu, bio je ogroman broj ranjenih na toj livadi. Dok sam prolazio, gazio sam krv… Tri različite uniforme sam tu vidio – bilo je vojske, policije i, kako smo mislili, pripadnika UNPROFOR-a”, istakao je svjedok.
Kako je pojasnio S-2, pravi šok je uslijedio kada mu je vojnik obučen u uniformu UNPROFOR-a psovao i govorio: “Mislili ste da ćete se spasiti.”
Za genocid počinjen u Srebrenici, Tužilaštvo BiH optužilo je Miodraga Josipovića, Branimira Tešića, Dragomira Vasića, Danila Zoljića i Radomira Pantića. Na teret im je stavljeno prisilno premještanje, transport, zarobljavanje, a nekima od njih i pogubljenje muškaraca i dječaka.
Prema optužnici, Josipović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), a Tešić zamjenik komandira Policijske stanice u Bratuncu, dok je Vasić, kako je navedeno, bio komandant policijskih snaga iz Zvornika i načelnik Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik, Zoljić komandant posebnih jedinica CJB-a, a Pantić komandir Prve čete posebnih jedinica policije.
S-2 je naglasio da je posljednji put oca vidio živog kada mu je jedan vojnik dao kanistere da dijeli vodu, svima po čep. Njegov otac je, kako je kazao, tada dobio udarac kundakom puške u glavu jer je uzeo kanister.
Posmrtni ostaci njegovog oca, kako je naveo, pronađeni su 2011. kraj puta u Sandićima, oko 150 metara od mjesta gdje ga je posljednji put vidio.
Priliku za spas S-2 je iskoristio, kako je ispričao, kada je drugi put poslat po vodu – sakrivši se u autobus koji se zaustavio na cesti, među žene i djecu.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. maj.
