Snježana Kitonić je ispričala da je sa optuženim Končarom zajedno odrasla u selu Jaruge i da se dobro poznaju.
“Ja sam Hrvatica, katolkinja. Početak rata me je zatekao u maju 1992. godine u selu Jaruge. Drago Končar je znao da nas obiđe, da vidi treba li nam nešto, jer smo u kući žene s troje maloljetne djece. Obilazio je i drugu porodicu, isto katolici. Oni su mi pričali da im je donosio hranu”, navela je ona.
Kako je rekla Kitonić, napad na Kozarac se desio 24. maja 1992. godine, i tog dana u selu nije vidjela Končara. Prema njenim riječima, tek ga je nakon nekoliko dana vidjela kada je prolazio pored njegove kuće s grupom muškaraca te su išli putem prema Domu u selu.
Tada je Končar imao sivomaslinastu uniformu a nije imao pušku, kazala je ona. Također je navela da u selu Jaruge postoje još dvije osobe koje se zovu i prezivaju kao optuženi.
“Nije mi djelovalo da je Drago te ljude sprovodio. On je vesela osoba, bavio se sportom, vodio zdrav život. Lično mislim da on nije sposoban da uradi ono što mu se stavlja na teret. Zbog toga sam i došla ovdje da svjedočim”, izjavila je ona.
Končar, Rade Vlasenko i Milan Krupljanin, bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi su za učešće u progonu civilnog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Na teret im se stavljaju ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Svjedok Semir Alukić je ispričao da je komšiju Ebila Mandžukića nekoliko puta vidio nakon napada na Kozarac krajem maja 1992. godine, kada su se povukli u selo Bešići. Rekao je da ne može precizirati je li bio u uniformi, dodavši da je prvih dana bio naoružan, a kasnije nije.
Nakon sredine juna 1992. godine, kazao je svjedok, Mandžukića nije viđao u šumi te pretpostavlja da je tada otišao kod svoje porodice.
On je potvrdio dio iskaza iz 2009. godine, kada se pred upravnim postupkom dokazivao status borca za Mandžukića, u kojem stoji da je, s još nekoliko osoba, otišao u selo Kalata te je pronašao Mandžukića i Safeta Muratćehajića mrtve ispred svojih kuća.
Suđenje se nastavlja 25. maja.
