Članak

Bogdanović i ostali: Nakon incidenta prestao raditi kao policajac

Svjedok Državnog tužilaštva ispričao je da je u oktobru 1992. godine prestao da radi kao policajac u Janji kod Bijeljine nakon što mu je optuženi Mićo Đokić rekao da razduži oružje.

Edhem Sofić, nekadašnji aktivni policajac u Janji, kazao je da je u aprilu 1992. godine s Mićom Đokićem vršio patrole u lokalnim selima. U to vrijeme, kako je rekao, njegov komandir je bio Hadžan Bardak.

U maju ili junu iste godine, kako je kazao, došlo je do smjene u policiji, te je na mjesto komandira došao izvjesni Zoran iz Banovića. Ubrzo nakon toga, prema svjedoku, došlo je do izmjene sastava aktivnih policajaca.

Sofić je izjavio da se novi komandir prema njemu odnosio korektno, dodavši da nije bilo privođenja osoba zbog nacionalnosti.

Svjedok se prisjetio početka oktobra 1992. godine, kada je u noćnim satima s dvojicom rezervnih policajaca dežurao na kontrolnom punktu na izlazu iz Janje. Te su noći, kako je rekao, imali zadatak da spriječe kretanje jer je bio policijski sat. Opisao je da su na punkt naišla dvojica njemu nepoznatih muškaraca u vojnoj uniformi, kojima nije dao da prođu. Tada su mu počeli psovati te su prošli kroz punkt. Sofić je ispričao da je patroli u Janji javio za dolazak tih osoba i kazao da ih vrate nazad.

“U povratku su izletjeli iz kola i skočili na mene. Uletio sam u dežuranu, zamolio ih da idu. Pocijepali su mi košulju. Tražili su od mene pušku da im predam… U međuvremenu je došla patrola iz Bijeljine i ovi su im rekli da sam uperio pušku u njih”, naveo je svjedok i dodao da je kasnije saznao da su te osobe uhapšene.

Ujutro je, kako je kazao, morao da napiše izjavu o tom incidentu, a dan kasnije mu je Đokić rekao da razduži oružje, te je odmah napustio Janju. Govoreći o Đokiću, svjedok je izjavio da s njim nije imao problema i da je od njega učio policijski posao.

Milan Đokić zvani Mićo, bivši komandir staničnog odjeljenja milicije u Janji, optužen je za zločine počinjene u tom gradu sa Zoranom Bogdanovićem, Ljubišom Ikićem, Branislavom Trišićem, Zoranom Tanasićem, Žarkom Milanovićem, Mladenom Krajišnikom, Savom Mršićem, Milivojem Čobićem i Milanom Markovićem. Ostali optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.

Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.

Drugi svjedok Salkan Prosječanović se prisjetio augusta 1994. godine, kada je na njegovu njivu došla grupa nepoznatih muškaraca i, kazao je, počela uzimati povrće. Kada im je skrenuo pažnju, muškarci su udarili njegovog brata, a svjedok je, kako je rekao, trojicu udario vilama.

“Ja sam otišao u stanicu policije jer sam znao jednog policajca, a oni su došli za mnom. Pokupili su me, ubacili u kola i odvukli na njivu. Jedan me je udario puškom u nos. Pao sam u nesvijest. Probudio sam se u nekom kukuruzu”, posvjedočio je Prosječanović i dodao da je u policiji htio tražiti pomoć od komandira Duška Jovanovića.

Suđenje se nastavlja 24. maja.

Emina Dizdarević Tahmiščija