Rizvo Ljeskovica je istražiteljima ispričao da je s porodicom živio u Liješću (općina Srebrenica), koje je napadnuto u prvoj polovini maja 1992. iz pravca Skelana. Svjedok je rekao da su redom pljačkane i paljene kuće, među kojima i njegova.
“Čuo sam glas koji doziva Slavka i govori mu kako je sve zaglavljeno, da ne može obiti vrata, a da je kuća puna, na što mu je on odgovorio: ‘Razbij prozor i zapali’”, navodi se u iskazu.
Ljeskovica je izjavio da je, nakon nekoliko dana skrivanja, po njega došao izvjesni Marko Katanić, koji ga je odveo da sahrane njegovog brata Aliju Ljeskovicu, da bi ga poslije odveo do grupe srpskih vojnika, među kojima je prepoznao Slavka, koji mu je kazao da žali što je zapalio njegovu kuću.
Odbrana je nakon čitanja iskaza rekla da bi ovom svjedoku kada bi se nalazio u sudnici, postavljala pitanja kako bi utvrdila činjenicu “da se radi o drugom Slavku, dobrovoljcu iz Srbije, a ne o Slavku Milovanoviću, koga je svjedok dobro poznavao”.
Slavko Milovanović, bivši pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Skelani, optužen je da je 8. maja 1992. godine učestvovao u napadu na selo Rešagići i naredio paljenje kuća, iz kojih su žene i djeca bili primorani izaći.
Na ovom ročištu pročitan je i iskaz svjedoka Rasima Alića u kome stoji da su Skelani napadnuti u periodu od 6. do 10. maja 1992. i da su svi stanovnici odvedeni u Dom kulture. Alić je izjavio da je iz Doma vidio da su Rešagići u plamenu, ali da ne zna ko je zapalio selo.
“Slavka u uniformi sam vidio na ulazu u Dom kulture, a vidio sam ga i kad smo mi, muškarci, nakon nekoliko dana izvedeni prema autobusima, koji su nas odvezli u Srbiju. Ispred sam tu vidio još neke komšije Srbe”, navodi se u Alićevom iskazu.
Suđenje će se nastaviti 15. maja.
