Svjedok S-1 je rekao da je u julu 1992. bio pripadnik ljeskarskog odjeljenja čete pri Ljubijskom bataljonu na punktu u Rizvanovićima. Komandant čete, kako je kazao, bio je Rade Bilbija, a komandir odjeljenja na punktu u Rizvanovićima – Đuro Adamović.
Osim pripadnika njihovog odjeljenja, na punktu u Rizvanovićima je bilo vojske iz Volara i Prijedora. Jedan dan, prema svjedoku, na punkt je došao stariji Bošnjak i rekao Adamoviću da žene iz Hambarina hrane grupu muslimanskih vojnika u šumi. Po naređenju Bilbije, kazao je svjedok, Adamović je njega i još dvojicu vojnika uzeo da obiđu teren u Hambarinama.
“Zatekli smo u Hambarinama čovjeka i ženu, koji su rekli da nema nikakve grupe u šumi. Onda je jedna žena priznala da ih je hranila i pozvali su ih iz šume. Izašla su dvojica i tada sam prepoznao Fućka i Mustafu”, izjavio je svjedok, dodavši da je pet Bošnjaka odvedeno na punkt u Rizvanovićima.
Adamović je tražio da on te osobe otprati do punkta, ali je svjedok zbog poznanstva s Fućkom i Mustafom to odbio. Pojasnio je da su druga dva vojnika, kojima se ne sjeća imena, odveli ljude na punkt i zatvorili ih u objekat u blizini škole.
“Sutradan je planirano da se oni sprovedu na stadion u Ljubiju. Ujutro sam vidio Sretka Pavića i Peru Stevandića kako ih vode ispod škole. Za par minuta se čuo rafal. Ja sam krenuo da vidim šta se dešava i vidio sam da su pobijeni”, prisjetio se svjedok, dodavši da su optuženi i Stevandić držali puške uperene u njihova tijela i da je Pavić kazao: “Radi ovakvih je Crni poginuo.”
O ovome je svjedok obavijestio Adamovića, koji je psovao, i onda javio Bilbiji. Niko nije uhapšen, a šta je bilo s tijelima, svjedok ne zna.
Za Pavića je svjedok rekao da ga je upoznao na punktu i zna da je iz Volara, a otac mu se zove Mićo. Prepoznao ga je u sudnici, kao i na fotografijama koje je Tužilaštvo BiH pokazalo u sudnici. Pavić je optužen da je kao pripadnik Volarske čete, koja je bila u sastavu Šestog ljubijskog bataljona 43. prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u drugoj polovini jula 1992. odveo pet civila na punkt u Rizvanovićima, zatvorio ih, a potom ubio.
Svjedok Đuro Adamović, bivši komandir ljeskarskog odjeljenja na punktu u Rizvanovićima, kazao je da je – nakon što ih obavijestio stariji Bošnjak da neki ljudi hrane muslimanske snage u šumi – zajedno sa S-1 i dva nepoznata vojnika i tim starijim Bošnjakom otišao u Hambarine.
Adamović je izjavio da su otišli po naređenju Bilbije, a u Hambarinama su zatekli pet osoba, koje su vojnici sproveli do punkta. Ne sjeća se da li je nekome rekao da veže ove ljude. “Morao sam ih pritvoriti u neki predulaz do sutra”, kazao je svjedok, istaknuvši da stražu nije ostavio ispred objekta, već su na vrata stavili letvu.
Sutradan je svjedok, kako je ispričao, nakratko otišao na teren i kad se vratio, “zatvorenika više nije bilo”.
“Pitao sam gdje su, neko je rekao da su pobijeni u potoku. Pavić i Stevandić, tako mi je neko rekao. Ja sam zagalamio i opsovao: ‘Što ste to radili, trebalo je da nam kažu gdje su muslimanske snage’”, naveo je svjedok, dodavši da je o svemu obavijestio Bilbiju.
Svjedok je kazao da niko nije hapšen zbog ovog događaja, a šta je bilo s tijelima, ne zna.
Suđenje se nastavlja 29. marta.
