Članak

Milovanović: Gušenje u podrumu kuće

Na suđenju za zločine počinjene u srebreničkom selu Rešagići, svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je početkom maja 1992. godine iz podruma zapaljene kuće vidjela optuženog Slavka Milovanovića.

Zaštićena svjedokinja J-2 se prisjetila 8. maja 1992. godine, kada je od komšije saznala da vojska ima vježbe i da se moraju skloniti radi sigurnosti. Istakla je da se ona sa ženama i djecom sakrila u podrum kuće Amira Junuzovića, dok se njen sin s drugom grupom civila sklonio u drugi podrum.

“Čujem, psuju i govore: ‘Što ne palite?’ Pucaju i, vidim, gori kuća. Staklo od prozora je puklo. Dim je ušao u podrum. Vidim vojnike kako trče okolo. Vidjela sam Slavka. Ne znam kako se preziva… Trče, pale, vriska… Djeca su počela plakati”, opisala je svjedokinja.

Svjedokinja J-2 je kazala da Slavka poznaje kao komšiju iz zaseoka Kalimanići, kojeg je prepoznala u sudnici. Dodala je da ne zna je li on bio rezervni policajac, ali da je taj dan bio u “šarenoj uniformi”.

Tokom noći, kako je rekla, kada se stišalo, zajedno sa ženama i djecom izašla je iz podruma i krenula prema polju. Tada je mogla vidjeti da su kuće zapaljene i da gore. Također je kazala da je kasnije saznala da su njen sin i civili iz drugog podruma otkriveni i zatvoreni u školi u Skelanima, a neki od njih se danas vode kao nestali.

Ovoj svjedokinji je Odbrana predočila zapisnik iz istrage u kojem stoji da taj dan nije nikoga prepoznala, samo da je čula da “neko zove nekog Slavka”. Ona je rekla da se ne sjeća da je tako izjavila.

Slavko Milovanović je optužen da je učestvovao u napadu na selo Rešagići i naredio paljenje kuća, iz kojih su žene i djeca bili primorani izaći. Prema optužnici, napad na Rešagiće desio se 8. maja 1992. godine, a Milovanović je bio pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Skelani.

Svjedokinja J-3 se također prisjetila 8. maja iste godine, kada je u popodnevnim satima čula pucnjavu i vojsku koja se približavala kućama u selu Rešagići. Kako je kazala, ona se tada sakrila u podrumu kuće Amira Junuzovića, dok su drugi bili kod njegovog brata.

“Čujemo pucnjavu, i samo odjednom čujemo na krovu nešto. Oko kuće čujem govor, galama. Čujem: ‘Slavko, Slavko…’ I on se odazvao. Rekao: ‘Pali, šta čekaš!’ Potom su počeli padati dijelovi kuće, a dim u podrum ulazio… Samo sam Slavkov glas prepoznala. Njegova i moja kćerka išle zajedno u razred”, ispričala je ona, pojasnivši da ga nije vidjela, samo je čula njegov glas.

Suđenje se nastavlja 4. aprila.

Emina Dizdarević Tahmiščija