Tintor: Krizni štabovi bili tajni organi SDS-a

Dorothea Hanson, vještakinja Tužilaštva BiH koja je za potrebe Haškog tužilaštva sačinila “Istraživački izvještaj za predmete ‘Krajišnik’ i ‘Plavšić’”, navela je da se njen rad fokusirao na formiranje i aktivnosti kriznih štabova i ratnih predsjedništava. Tužilaštvo BiH je uložilo izvještaj kao materijalni dokaz.

Za zločine počinjene nad nesrpskim stanovništvom u BiH, Biljana Plavšić je pred Haškim tribunalom osuđena na 11 godina zatvora, a Momčilo Krajišnik na 20 godina.

Hanson, koja je unakrsno ispitana pred Sudom BiH od Odbrane Jovana Tintora, kazala je da su krizni štabovi bosanskih Srba uglavnom bili tajni organi Srpske demokratske stranke (SDS) uspostavljeni na osnovu “Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH” od 19. decembra 1991. godine.

“Uputstvo o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH”, kako je pojasnila Hanson, plasirano je u dvije varijante i podijeljeno općinama. U prvoj varijanti ono se odnosilo na općine u kojima su Srbi živjeli u većini, a u drugoj gdje su se nalazili u manjini. Vogošća je, kako je navela, jedna od općina u kojima su Srbi bili u manjini. Pored Uputstva, kako je rekla vještakinja, Vlada Republike Srpske je u aprilu 1992. godine izdala odluku o funkcionisanju kriznih štabova.

Prema vještakinji, članovi općinskih kriznih štabova bile su osobe na poziciji komandira Teritorijalne odbrane (TO), načelnici stanica javne bezbjednosti (SJB) te oficiri bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) i drugi funkcioneri. Za članstvo u kriznim štabovima, prema njoj, nije bila bitna nacionalnost koliko obavljanje određene funkcije unutar partije.

Ona je kazala da zna da je optuženi Jovan Tintor bio član glavnog odbora štaba SDS-a. Tintor je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba Općine Vogošća. Optužen je za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.

Dio nalaza vještakinje Hanson odnosio se na ulogu Jovana Tintora u naoružavanju i podjeli oružja u Vogošći, koji je, kako je rekla, sačinila na osnovu presretnutih razgovora.

U maju 1992. godine, ispričala je Hanson, Vlada RS-a je donijela odluku o ukidanju kriznih štabova. Krizni štabovi gasili su se kako je rasla Vojska Republike Srpske (VRS), od 12. maja 1992. godine. Iako u svim općinama nisu ugašeni krizni štabovi, tvrdi Hanson, formirana su ratna predsjedništva, koja su u suštini bila isto tijelo sa istim ljudstvom iz štabova.

Odgovarajući na pitanja tužioca Adisa Nuspahića, Hanson je kazala da su krizni štabovi bosanskih Srba bili odgovorni za formiranje zatočeničkih objekata. Odlučivali su i o tome ko će biti uhapšen, a ko pušten, te su izdavali propusnice o kretanju za nesrpsko stanovništvo. Krizni štabovi su, prema njoj, odlučivali o podjeli imovine nesrba koji su napuštali općinu.

Odbrana je prigovorila da nalaz Hansonove nije u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku BiH.

Na ovom ročištu Tužilaštvo BiH je uložilo i osam presretnutih razgovora između optuženog Tintora i drugih osoba. Na zapisima se moglo čuti kako Tintor govori o postojanju oko 4.500 “četnika” na području Vogošće, o barikadama na ulazu u Sarajevo, te podjeli države i razdvajanju od muslimana. Braniteljica Nina Kisić je na ulaganje ovih razgovora prigovorila iz razloga nezakonitog prisluškivanja.

Prema rasporedu Suda BiH, suđenje se nastavlja 19. februara.