Mirsad Ahmetćehajić je ispričao da su 24. maja, prilikom bijega usljed granatiranja Prijedora, njegovi roditelji Hasan i Hima zbog starosti ostali u selu Bešići, dok su on, supruga i djeca nastavili put do mjesta Kozarački kamen.
Nekoliko dana kasnije, kako je rekao, supruga i djeca su se predali vojsci, nakon čega su odvedeni u logor Trnopolje. Roditelji su se vratili u naselje Barakovac, dok se on sa ostalim muškarcima krio po šumi, kazao je svjedok.
Naveo je da je do sredine juna iste godine često dolazio kod roditelja po hranu i tom prilikom je viđao dosta zapaljenih kuća. Sredinom juna 1992. je došao u selo, kada su mu komšije hrvatske nacionalnosti rekle da bježe jer je vojska s okolnih brda počela silazili u selo.
U selo se vratio 16. juna, gdje roditelje, kako je ispričao, nije pronašao.
“Dan poslije sam saznao da su ubijeni. Našao sam ih u šadrvanu kod kuće Mustafe Bešića, zajedno sa ubijenim Himzom Velićem. Bili su ukočeni. Našli smo neki najlon, iskopali rupu i zajedno ih zakopali”, opisao je svjedok i dodao da su tada ubijeni roditelji Semira Alukića, te otac i zet Murisa Muratćehajića.
Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin su, kao bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), optuženi za učešće u progonu civilnog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Ahmetćehajić je kazao da optužene ne poznaje, napomenuvši da s Alukićem nikada nije razgovarao o ubistvu svojih roditelja.
Suđenje će se nastaviti 2. februara.
