Lubarda i Planojević: Vezanje i odvođenje muškaraca

Senija Radača je posvjedočila da su stanare jedne stambene zgrade u Rogatici zarobili vojnici koji su imali čarape na glavi, u junu 1992., i odveli ih u garažu Crkvenog doma. “Bili smo tu pola sata i zatim su vrata otvorena i rečeno je da svi muškarci iziđu napolje”, navela je svjedokinja, istaknuvši da je među muškarcima bio i njen otac Zufer Ajanović, koji je bio invalid.

Sve muškarce, osim njenog oca, kako je kazala svjedokinja, vezali su i ugurali u transporter. “Guraju ih u jedno oklopno vozilo. Otac je zadnji ušao jer je bio invalid, nije imao jednu nogu”, izjavila je Radača.

Ona nije smjela da pita gdje joj je otac naredna tri dana, koliko su žene i djeca ostali u garaži Crkvenog doma. Prebačeni su, kako je kazala, u Srednjoškolski centar i onda je Tomu Anđelića pitala gdje joj je otac, a on joj je odgovorio da je razmijenjen.

“Nakon naše razmjene tražili smo svog oca. Ni dan danas ne znamo gdje su mu kosti, što je jako bolno, ali nadam se da će i tome doći kraj”, rekla je svjedokinja.

Radača je svjedočila na suđenju Zdravku Lubardi i Ozrenu Planojeviću optuženima da su u periodu od kraja maja 1992. do kraja 1993. učestvovali u progonu civila Bošnjaka, hapšenjem, nestankom osoba te drugim nečovječnim djelima. U optužnici je navedeno da je Lubarda ove zločine počinio kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), a Planojević kao pripadnik rezervnog sastava Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.

Na ovom suđenju je trebala svjedočiti zaštićena svjedokinja, ali je na sjednici zatvorenoj za javnost odlučeno da će biti izvršeno vještačenje njenog zdravlja.

Tužilac je uložio i nekoliko materijalnih dokaza, među kojima su fotografije zgrade iz koje su odvedeni stanari u Crkveni dom, put kojim su išli, kao i sama zgrada Crkvenog doma.

Nastavak suđenja zakazan je za 29. januar.