Muhamed Mahmuljin se prisjetio 25. maja 1992. godine, kada se civilno stanovništvo mjesta Kozaruša kod Prijedora povlačilo iz šume prema centru naselja, gdje ih je dočekala srpska vojska. Kako je rekao, tom prilikom je vidio mrtva tijela svoja dva školska druga – Muhameda Čirkina i Mirsada Mušića.
Prema njegovim riječima, kod Mjesne zajednice je vojska razdvojila žene i djecu, dok su muškarci autobusima odvezeni u logor Trnopolje. Tokom njegovog boravka u logoru, kako je kazao Mahmuljin, civili su svakodnevno odvođeni, a vidio je kada je odveden njegov rođak Midhat, zatim Adem Filović i osoba po prezimenu Mujkanović.
“To se dešavalo sredinom jula 1992. godine. Bili smo vani ispred škole kada je došao kamion koji je vozio Mile Fuštar, a s njim su bili Rade Vlasenko i još jedan vojnik. Bili su naoružani, u uniformi. Došli su da idu tovariti drva u selu Brđani i tri čovjeka su im trebala. Uzeli su Midhata, Filovića i Mujkanovića. Rade je pokazao prstom na te ljude”, posvjedočio je on.
Naredni dan, kako je kazao, vratio se Mujkanović u SMB uniformi, izgreban i isprepadan, i ispričao mu da su u Brđanima utovarali drva, a potom su postrojeni za strijeljanje. Prema svjedoku, Mujkanović je uspio pobjeći, a ostali su ubijeni.
Nakon toga, kako je istaknuo svjedok, u logoru nije viđao Vlasenka.
Vlasenko je, zajedno s Dragom Končarem i Milanom Krupljaninom, optužen za učešće u progonu civilnog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor.
Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
U nastavku suđenja, vještak medicinske struke Ibrahim Gavrankapetanović iznio je nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da Mirsad Ahmetćehajić može svjedočiti u jednom danu dva sata, s pola sata pauze.
“Bez obzira na kardiološke smetnje, može se odazvati svjedočenju”, rekao je vještak.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. januar.
