Vahid Džaferović je ispričao da je 2. marta 1995. kao šesnaestogodišnjak zarobljen na lokalitetu Latića glavica (općina Velika Kladuša) zajedno s bratom Safetom i komšijama, te da su odvedeni u komandu Petog korpusa.
Nakon tri sata tuče, kako je kazao, prebačeni su u hotel “Radoč” u Bužimu, gdje su već došli s povredama koje su prethodno zadobili.
“Prvo me je Mehmed Alešević pet do šest puta udarao pesnicom. Došla je Vojna policija, koja nas je počela tući. Mene je vojnom palicom tukao Vahid Bajraktarević. Okrenuo me je prema zidu i tukao od pete do glave palicom, i nogama me je šutnuo. Došlo je tu još policajaca, a među njima i Samir Isaković”, posvjedočio je on.
Džaferović je pojasnio da je bio mrak kad su dovedeni u Bužim i da ne može odgovoriti kako je prepoznao osobe koje su ga tukle jer je bio okrenut leđima prema zidu. Tvrdi da mu je Bajraktarević dao palicu i naredio da udara svog brata i ostale komšije.
Pojasnio je da on njih nije jako udarao pa mu je Bajraktarević rekao: “Ovako se udara palicom”, i onda je na njemu pokazao kako se policijski udara. Svjedok tvrdi i da ga je Bajraktarević još jedne prilike udario pištoljem u predjelu glave, gdje i danas ima ožiljak.
Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajraktareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Nedžadu Bapiću te Samiru i Huseinu Isakoviću na teret je stavljeno da su u periodu od novembra 1994. do augusta 1995. nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.
U optužnici se navodi da je Nanić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
S njima je optužen i Muhamed Alešević, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen. S tim da, kada budu ispitivani zajednički svjedoci, bit će prisutni Alešević i njegova Odbrana.
Zaštićeni svjedok S-6, koji je dao iskaz iz druge prostorije uz izmjenu lika i glasa, ispričao je kako je 25. decembra 1994. zarobljen zajedno s još šest saboraca Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB) te su odvedeni u motel “Radoč” u Bužimu.
Posvjedočio je da su ih vojnici odmah po dolasku počeli udarati šakama, nogama i palicama. Tada je, kako je rekao, čuo glas Medice, upravnika zatvora, koji je kazao da ih ne tuku jer ne mogu krvavi na ispitivanje.
“Komandir Vojne policije je bio Esad Kudelić. Jedne prilike, kada sam tučen, on je došao i čuo sam da je rekao: ‘Stop, prekidajte. Bježi unutra.’ Prekinuli su i ja sam pobjegao. Ovom prilikom bih mu se zahvalio jer da to nije uradio, ja danas ovdje ne bih bio”, naveo je svjedok.
Suđenje će se nastaviti 29. januara.
