Svjedok Mirko Miličev prisjetio se da je čuvao stražu u Dobrunu kada je došao Užički korpus, a kad su otišli, mobilisan je u Drugu četu. Optuženog Petra Tasića, kojeg poznaje jer je bio njegov učenik, svjedok Miličev, kako je kazao, 1992. godine nije viđao ni na stražama, a ni u jedinici.
On smatra da je Tasić pobjegao i da ga je polovinom jula 1992. iz Priboja privela Vojna policija kao dezertera.
Miličev je posvjedočio da je poznavao svoje komšije iz Dobruna – Muharema Dizdarevića, Refika Mujkića te Medu Mutapčića – za koje je čuo da ih je odvela paravojna formacija.
“Da je Petar Tasić učestvovao u tome, nisam čuo. Svi bi njega prepoznali da je bio tu… Nisam vidio njihovo odvođenje. To su moja posredna saznanja. Kažu: ‘Pješke s puškama odlaze.’ Do danas se ne zna šta je s tim ljudima”, ispričao je svjedok.
Momir i Mirko Tasić su optuženi za silovanje dviju osoba, a zajedno s Petrom Tasićem na teret im se stavlja da su u junu 1992. učestvovali u prisilnom nestanku šest žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su prethodno uhapsili, mučili i zlostavljali, a potom odvezli u pravcu Užica, nakon čega im se gubi svaki trag.
Prema optužnici, Momir i Petar Tasić su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), a Mirko Tasić pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Višegrad.
Svjedok Bogdan Milekić je kazao da je nakon 18. maja 1992. godine dobio poziv na mobilizaciju te je angažovan u rezervnom sastavu milicije i kontrolisao je saobraćaj na punktu u Dobrunu.
On je izjavio da Petra Tasića poznaje otprije, te ga je tokom rata prvi put vidio sredinom jula 1992., kada ga je Vojna policija privela jer se nije odazvao na mobilizaciju.
“Bošnjačko stanovništvo Dobruna sam poznavao. Poznavao sam Muharema Dizdarevića, Refika Mujkića, Edhema Isića, Mehu Mutapčića, Nezira Jusufa – prilikom odlaska Užičkog korpusa dolazile su neke jedinice, ‘Beli orlovi’, i čuli smo da su ih oni odveli. Čuo sam da su autima otišli u pravcu Priboja. Da je Petar učestvovao u odvođenju tih ljudi, nisam čuo”, rekao je svjedok.
Zaštićeni svjedok S-1, koji je dao iskaz u korist prvooptuženog Momira Tasića, ispričao je da je s njim imao prijateljske odnose te da mu je nekoliko dana prije 17. maja 1992. kazao da ide iz Dobruna i ponudio mu novac.
Dodao je da tom prilikom nije bilo prinude, ali da mu je Momir rekao da “nakon Užičkog korpusa može svašta biti”.
“U Višegrad sam se vratio 1997. godine i niko mi ništa loše nije mogao reći o Momiru, ni o nekome drugom… Momir je bio u vojnoj uniformi, nisam vidio je li bio naoružan”, dodao je on.
Suđenje se nastavlja 25. januara.
