Mensur Šahbegović je kazao da je 11. juna 1992. godine s nekoliko civila Bošnjaka odveden u Policijsku stanicu u Vogošći, gdje je ispitivan. Nakon pola sata, kako je rekao, odvedeni su u “Bunker” kod restorana “Sonja”.
“Naredni dan, 12. juna, dovedena je grupa civila, i nakon sat i po dolaze i govore da izađemo svi koji smo dovedeni taj i prethodni dan. Ja sam odveden u prostoriju restorana i tu sam pretučen”, opisao je Šahbegović.
On je pojasnio da mu je nakon toga Brane Vlačo dao vodu da opere krv s lica, a potom ga je odveo u Dom zdravlja i kasnije kući.
Državno tužilaštvo tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i drugim lokacijama u Vogošći.
Sud BiH je 2015. godine osudio Branka Vlaču na 13 godina zatvora za zločine u Vogošći.
Drugi svjedok Elvedin Durmić je kazao da je naselje Svrake kod Vogošće napadnuto 2. maja 1992. godine. Prema svjedoku, napad je trajao dva do tri dana, nakon čega je stanovništvu rečeno da svi trebaju izaći i krenuti prema Semizovcu.
Durmić je posvjedočio da su muškarci odvedeni u kasarnu, gdje su bili zatvoreni pet do sedam dana. Civile je tu, prema svjedoku, čuvala Jugoslavenska narodna armija (JNA). Dodao je da su muškarci potom prebačeni u “Nakinu garažu” u Krivoglavcima.
“Maltretiranja je tu bilo. Sjećam se da su nas tjerali da pjevamo srpske pjesme, neki su ulazili i udarali zatvorene. Nakon 15 do 20 dana prebacili su nas u ‘Planjinu kuću’. Nakon dva do tri dana smo pušteni kućama i da se javljamo u ‘Blagojinu kuću’”, posvjedočio je on.
Svjedok Amir Planja je ispričao da je u “Pretisu” u Vogošći radio do kraja aprila 1992. godine, kada je stigao papir na kojem je pisalo da svi moraju napustiti krug firme.
“U potpisu je bio gospodin Jovan Tintor. Vidio sam da piše ‘Krizni štab’. Od tada se nisam vraćao na posao”, kazao je svjedok, pojasnivši da na tom papiru nije rečeno osobe koje nacionalnosti moraju napustiti firmu.
Naredno suđenje je zakazano za 25. decembar.
