Nanić i ostali: Izbijeni zubi
Mirsad Mašinović, koji je putem videolinka iskaz dao iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), ispričao je da je u zimu 1994. zarobljen na lokalitetu Trešnjeva glava (općina Velika Kladuša) te je odveden u zatvor u Bužimu.
“Spustili su nas dolje i tu je počelo pravo batinanje… Tu su se skupili najzloglasniji ljudi da svoju ljutnju iživljavaju na zatvorenicima. Sve je to bilo odobravano od Medice jer je imao ključeve od tog zatvora”, prisjetio se svjedok.
Kako je rekao, sjeća se nekoliko vojnih policajaca koji su, prema svjedoku, bili najgori – Vahid, Salkić, Isaković i Nanić – dodavši da su ga oni najviše tukli.
Opisao je kada su ga policajci tukli nogama, šakama i palicama, a Salkić mu je repetirao pištolj u čelo. Prema njegovim riječima, od udarca betonskim blokom slomljena mu je ruka.
“Izbijeni su mi zubi. Većinu mojih zuba je Vahid izbio jer je najviše tukao nogama… Moja braća su tučena isto, lomili su ih isto kao i mene. Mi smo tučeni kao životinje. Jedan zatvorenik mi je umro na rukama. Bila je žena tu, tjerali su je na seksualni odnos s mentalno bolesnom osobom”, posvjedočio je on.
Zijadu Naniću, Esadu Kudeliću, Vahidu Bajraktareviću, Senadu Salkiću, Hasanu Mustafiću, Nedžadu Bapiću te Samiru i Huseinu Isakoviću na teret je stavljeno da su u periodu od novembra 1994. do augusta 1995. nečovječno postupali prema ratnim zarobljenicima i civilima koji su bili zatočeni u bivšem hotelu “Radoč” u Bužimu.
U optužnici se navodi da je Nanić bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 505. bužimske brigade Petog korpusa Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Kudelić komandir voda Vojne policije u komandi 505. bužimske brigade, a Bajraktarević, Salkić, Mustafić, Bapić te Samir i Husein Isaković pripadnici Vojne policije.
S njima je optužen i Muhamed Alešević, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen. Međutim, na ročištu je bila prisutna Odbrana optuženog Aleševića, kao i on sam.
Zaštićeni svjedok S-5 je putem videolinka iz Floride posvjedočio da ga je 25. novembra 1994., kao pripadnika Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NOAPZB), zarobila jedinica “Hamze” 505. bužimske brigade te je odveden u hotel “Radoč” u Bužimu.
“Prvo su nas postrojili, a potom izvodili po pet osoba i tukli, pa ubacili u zatvor. Od vojnih policajaca prvu noć nismo znali nikome ime, a kasnije sam zapamtio ime Vahid i Salkić. Mislim da je upravnik zatvora bio Medica”, prisjetio se svjedok.
On je dodao da je zatvorenik Senad Purić preminuo u zatvoru zbog povreda koje je zadobio od premlaćivanja, dok su policajci jednu ženu tukli i primoravali na seksualni odnos s maloljetnim dečkom.
Suđenje se nastavlja 15. januara 2018. godine.
