Haris Mahmuljin je imao 12 godina kada je počelo granatiranje Kozarca 24. maja 1992. godine. S majkom, bratom i sestrom, kazao je da se dva dana krio u podrumu kod strica Nihada Mahmuljina.
Kad su čuli vojsku i tenkove, a stričevka Ćamka ih pozvala, svjedok je naveo da je njih oko 20 ili 30 krenulo u koloni Banjalučkom cestom prema Prijedoru. Kada su došli do policije, pojasnio je da su punoljetni muškarci odvojeni, a ostali su odvedeni do dvorane “Mladost”.
Stric Nihad, u čijem podrumu su se krili, Mahmuljin je kazao da je ostao u Kozarcu. Kasnije, saznao je od Muhameda i Džemala Mahmuljina da je odveden da tovari drva i da je strijeljan. “Bili su tu Rade Vlasenko i Mile Fustar”, naveo je svjedok, prenoseći svoja saznanja.
Posvjedočio je da je od ranije poznavao Vlasenka jer je bio oženjen njegovom komšinicom Slavicom.
Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin su optuženi kao pripadnici VRS-a za učešće u progonu civilnog nesrpskog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Svjedokinja Safeta Mahmuljin je kazala da je 18. aprila 1992. otišla iz Kozarca u Njemačku. Krajem ljeta, u prihvatnom centru za izbjeglice u Karlovcu, navela je da je razgovarala s Muhamedom Kusuranom i Muhamedom Alukićem i saznala ko je od njih ubijen.
“Moj otac i zet su ubijeni u šestom mjesecu 1992. godine ispred kuće. Ne znam imena ljudi koji su ih ubili, ali to su bili civili, naše komšije. Drugi su to vidjeli. Moj sin Asmir Mahmuljin je ubijen prilikom pokušaja da pješice ode u Hrvatsku. Ubijen je kod Kostajnice”, kazala je svjedokinja.
Suđenje se nastavlja 8. decembra.
