Muhamed Kusuran je ispričao da se od 24. maja 1992. godine krio po šumi u Kozarcu jer je počelo granatiranje. Nakon dva dana, mještani su se predali na igralištu, a on je, kako je pojasnio, s grupom muškaraca ostao da se krije.
Rekao je da je osam do deset dana kasnije iz šume primijetio da gore kuće u njegovom naselju, te je s grupom muškaraca odlučio sići. Prema njegovim riječima, došao je do kuće Mehmeda Zelića koji je bio s izvjesnim “Lipšom” i oni su im kazali da su Jusuf i Adila Alukić ubijeni.
“Zelić je rekao da su to uradili Vlasenko Rade i Mitar, Končar Dragan, neki Krupljanin i još neki ljudi… Jusufa i Adilu smo našli ispred podruma kuće, bili su spaljeni. Od Jusufa smo našli lobanju i potkoljenicu, a Adila nije imala noge. Pokupili smo u vreću i zakopali ih“, rekao je Kusuran.
Nakon toga, kako je izjavio svjedok, nastavio se kriti u šumici koja je bila iznad njegove kuće jer je svitalo. On se prisjetio da je vidio kako dolazi traktor iz kojeg je izašlo pet vojnika, a dva su se nastavila voziti do kuće Ismeta Bešića.
Pet vojnika je, prema njegovom svjedočenju, otišlo do vikendice Juse Memića. Opisao je da su dvojica otišla u podrum, a trojica su otišla uz stepenice. Kusuran je kazao da su vojnici iz kuće izveli dvije starije žene – Radifu i Rajifu – koje su plakale i jaukale.
“Čuli su se rafali i vjerovatno su ubijeni. Momenat pada nisam vidio jer sam se i ja krio da me ne pronađu. Ti vojnici kad su otišli, Samir i Hamdija su komentarisali da su prepoznali jednog od Vlasenka i Končara. Kad se smračilo prišli smo ženama i ukopali ih ispred vikendice”, naveo je on.
Rade Vlasenko, Drago Končar i Milan Krupljanin su optuženi kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) za učešće u progonu civilnog nesrpskog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor. Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistva osam osoba na području Kozarca i Prijedora, među kojima su i žrtve starije životne dobi.
Kusuran se prisjetio da je nakon desetak dana došao po hranu u naselje i ponovno vidio kako dolazi traktor. Iz šumarka je mogao vidjeti da je otišao kod kuće Mustafe Bešića, a potom je čuo vrisak i rafal. Zatim je, kako je posvjedočio, gledao kako traktor odlazi do kuće Ebila Mandžukića gdje je također čuo vriske i pucnjavu.
“Kad se smračilo otišli smo do kuće Bešića. Tu smo našli tri leša za stolom – Hasan i Hima Ahmetćehajić i Himzo Velić. Zamotali smo ih u deke i sahranili. Semir i Husein su otišli do Ebilove kuće. Oni su rekli da su našli tijela Ebila i Safeta Muratćehajića”, opisao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 8. decembra.
